Kanye West: Ispovijest jednog od najkontroverznijih repera današnjice

Kanye West jedan je od onih glazbenika prema kojima je teško ostati ravnodušan. Nakon brojnih skandala kao što su prekidanje govora Taylor Swift tijekom dodjele MTV glazbene nagrade, uspoređivanja samog sebe s Isusom na naslovnici časopisa Rolling Stone, podržavanja kandidature Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, nedavne izjave u kojoj tvrdi kako ‘400 godina ropstva zvuči kao izbor’ i kupnjom autorskih prava na fotografiju kupaone Whitney Houston na kojoj su vidljivi različiti narkotici, ovaj reper iz Chicaga kao da je postao sinonim za egocentričnog negativca kojeg se javnost jednostavno ne može zasititi. Kontroverzan, bez dlake na jeziku i s mesijanskim kompleksom, često je veću pažnju javnosti dobivao zbog vlastitog karaktera nego glazbe koju je stvarao.

Njegov najnoviji studijski album, objavljen pod jednostavnim nazivom “Ye“, pokušaj je da se suoči s vlastitim demonima. Netko je napisao da se album bez problema mogao nazvati “My Beautiful Dark Twisted Therapy”, s čime se mogu složiti, budući da većina beatova na ovom uratku zvuče kao da su inspirirani izdanjima “My Beautiful Dark Twisted Fantasy” i “808s & Heartbreak”.

Za razliku od albuma “Yeezus”, West se ovdje ne doima nedodirljivim i sigurnim u sebe, naprotiv, uvodna pjesma “I Thought About Killing You” prikazuje ga kao prilično nesigurnu osobu koja će svakog trenutka početi pucati po šavovima, “I seriously thought about killing you / And I think about killing myself / And I love myself way more than I love you”. Emocionalna ranjivost koja je prikazana iznimno me podsjeća na već spomenuti “808s & Heartbreak”, pogotovo na drugoj pjesmi “Yikes” kroz koju se provlači motiv života s bipolarnim poremećajem i ovisnosti “Shit can get menacin’, frightenin’, find help / Sometimes I scare myself / That’s my bipolar / That’s my superpower”.

“Violent Crimes”, posljednja od 7 pjesama na ovom albumu posveta je njegovoj obitelji, prvenstveno kćerima, “Don’t you grow up in a hurry / Your mom will be worried”, instrumentalno me na trenutke podsjeća na nešto što bi se moglo naći u opusu nekog dream-pop benda.

Mnogi su spomenuli da se ovaj uradak doima požurenim zbog činjenice da ima samo sedam pjesama koje sveukupno traju dvadesetak minuta. Osobno se ne mogu složiti s tom tvrdnjom, budući da je Kanye poznat kao perfekcionist kad je glazba u pitanju. Produkcija je detaljno razrađena i prikladna za motiv u svakoj pjesmi. Primjerice “I Thought About Killing You”, kojom započinje album, tematski je najmračnija, bez naznake ikakvih emocija. Tom robotiziranom ugođaju doprinosi hladna produkcija i uporaba autotune efekta. Što se više album bliži kraju, tematski i instrumentalno postaje sve topliji i otvoreniji.

Poruka albuma “Ye” sasvim je kratka i jasna – stigma u mentalnom zdravlju  još je uvijek prisutna i potrebno je otvoriti prostora za dijalog o istoj. Ovakav pothvat je iznimno hrabar s obzirom da se u mainstream hip-hop kulturi o takvim problemima skoro i ne govori.