Kantautorica u usponu

Prošle godine u modi su bili mnogi muški kantautori s njihovim vizijama rocka, folka i ostalih žanrova, a ove godine imamo nekoliko vrlo zanimljih albuma ženskih pjevačica kao što su Jenny Lewis iz Rilo Kiley, Neko Case i Cat Power, a u tu kategoriju definitivno možemo uvrstiti i Reginu Spektor.

Regina je rođena u Moskvi prije 26 godina, a u ranoj mladosti je s obitelji preselila u New York. To je i dosta uočljivo na ovom albumu jer se primjećuju utjecaji iz rodne Rusije uz moderne zvukove Bronxa u vidu r&b beatova, a sve je začinjeno folkom i klasikom. Od malena je učila svirati piano, pa zato ne čudi klavirska pratnja u svakoj pjesmi.

Prvi put sam za Reginu čuo prije otprilike tri godine kada je gostovala na pjesmi “Modern Girls & Old Fashion Men” grupe The Strokes. Sa zvonkim glasićem uljepšala je skladbu koja je kasnije objavljena kao b-strana singla Reptilia. U neku ruku, The Strokesi su joj se revanširali na ovom albumu gostovanjem gitarista Nicka Valensija.

Nakon nekoliko albuma u vlastitoj produkciji, te nakon ovog gostovanja, počeo je lagani uspon Regine Spektor. Potpisala je za Sire i 2004. izdala solidan “Soviet Kitsch”. Dvije godine kasnije izašao je njezin novi album “Begin To Hope“.

Pjesme s tog albuma su u principu laganijeg ritma, fokusirane na vokal i klavirsku pratnju uz nekoliko beatova, bubnja ili gitare, nešto kao Norah Jones, ali ipak življe i više usmjerenije k popu. Pjeva na engleskom, ali na nekoliko mjesta Regina šarmantno ubacuje ruski ili francuski (primjer “Apres Moi“), što daje dodatnu draž ovom izdanju.

Tekstovi su zanimljivi, ponekad malo uvrnuti, pa tako u zaraznoj “On The Radio” govori kako je na sprovodu DJ zaspao i dva puta zaredom pustio pjesmu Guns’n’Rosesa “November Rain”.

Mnoge pjesme ćete zapamtiti, možda uvodnu “Fidelity” koja ima zanimljiv aranžman sa žičanim instumentima, skroz laganu “Samson” s biblijskim konotacijama, gitarsku “That Time” koja zvuči kao neka izgubljena pjesma Pixiesa iz najboljih dana, ili… Sigurno ćete naći svog favorita.

Pjesma koja mi je najviše ušla u uho je optimistična “Better“, koja se nakon kratkog klavirskog uvoda razvije u prekrasan pop uz gitarski rif Nicka Valensija s pripjevom u kojem sugestivno pjeva: “If I kiss you where it’s sore, Will you feel better, better, better, Will you feel anything at all.“

Album ima nekoliko izdanja, obično na jednom CD-u, special edition s bonus EP-om s pet pjesama te iTunes gdje su dodane još dvije stvari. Ja imam izdanje sa EP-om na kojem su pjesme koje se ne razlikuju puno od ostatka materijala.

Toplo bih vam preporučio ovaj album koji se razlikuje od današnjih pop albuma u kojima se uopće ne misli na kvalitetu glazbe, već koliko će se taj album prodati.

Regina Spektor je vrlo dobra pjevačica-skladateljica, te očekujem da će se sve više probijati ka vrhu, jer do prije samo par godina za nju je znalo malo ljudi u New Yorku, a sada imamo i mi zadovoljstvo slušati kvalitetnu glazbu koju ona izvodi.