Kantautor iz nekog drugog vremena

“Gossip in the Grain” je treći album američkog kantautora Raya LaMontagnea. Album otvaraju puhači u pjesmi “You Are the Best Thing“, bijeom soulu u stilu starih stvari Vana Morrisona i Joe Cockera, na kojeg vuče i Rayev hrapavi glas kojem doduše nedostaje Cockerove divljine.

“Gossip in the Grain” se ipak ne može suditi po onoj ‘dan se po jutru poznaje’.

Nakon prve pjesme slijedi lagani soul-country valcer “Let It Be Me“, te ljupki folk “Sarah” vođen ukulelama i gudačima, no do četvrte i pete stvari se nadate da će tempo konačno malo promijeniti silaznu putanju.

Nije da LaMontagneove pjesme nisu lijepe, dapače – akustični instrumenti i obilato korištenje gudača stvaraju ugodnu i toplu atmosferu u koju se savršeno uklapaju ruralni i rustikalni tekstovi – no, prva pjesma vas navede na krivi put, pa je teško ne čeznuti za njezinom razigranošću i pitkošću

Stvari ipak opet postanu živahnije u drugoj polovici albuma, prvo s “Meg White“, simpatičnom odom boljoj polovici The White Stripesa u kojoj producent i ključni LaMontagneov suradnik Ethan Johns čak pomalo imitira njezino bubnjanje, te koja ima zabavni špageti-vestern uvod, a zatim i s lepršavom “Hey Me, Hey Mama” koja definitivno vuče na The Band (ili na Dylana iz doba kad mu je The Band bio prateća grupa).

Trolist dinamičnijih pjesama zatvara “Henry Nearly Killed Me (It’s a Shame)“, blues u stilu dahtajuće lokomotive sa zavijajućom usnom harmonikom.

Album dovršavaju “A Falling Through” balada nošena pedal steel gitarom (Ryan Adams je još jedna referenca koja pada napamet na nekoliko mjesta na “Gossip in the Rain”), te slikovita naslovna stvar.

“Gossip in the Grain” je album nježnih pjesama koje nemaju previše veze sa modernim vremenima. Raya LaMontagnea više zanima doba starinskih gramofona koji su prikazani na fotografijama unutar omota sa namjerno požutjelim stranicama. I to je savršeno uredu.