Kanonada na slavonski način

Defiant su osnovani 2005. godine u Požegi te kao što se događa, gotovo svakom hrvatskom metal bendu, kroz svoj put, nailaze na neminovne promjene članova, stagnaciju u svom radu, ali ovi momci ne posustaju i svaka im čast na tome.

Sada su objavili treći studijski album, koji je definitivno najbolji dosad i unatoč svemu, oni su u konstantnom penjanju, što se tiče
albuma.Sadašnju postavu čine: Ivan Kovačević – vokal, Kristijan Krpan – gitara, Leonardo Marković – bubnjevi, Mislav Gojo – bas gitara.

Tri godine prošle su od zadnjeg albuma “Era of Substitution”, a sada je došlo vrijeme za 45 fenomenalnih minuta u njihovom izdanju.

Sam intro započinje gitarskim uvodom, klavirskom dionicom te s nekoliko bolesnih screamova karakterističnih za horor filmove i samim tim nam najavljuje da nas čeka papren materijal, što se i događa početkom pjesme “Origen”, nabijenom moćnih, teškim sporim, riffovima i Kovinim zagrobnim vokalom.

Odmah na prvo slušanje nameće se asocijacija na novije uratke Behemotha i sličnih bandova, a pjesma se dalje razvija u poletan, lepršav, melodičan ritam s povremenim usporavanje idealnim za headbanging. “Origen” je dušu dao, kako za otvaranje albuma, tako i na koncertima.

“Pandurea Neagra” započinje laganim gitarskim uvodom, a onda slijedi paljba iz svih naoružanja, blast-beat, umobolna i lako pamtljiva gitarska melodija, a sve skupa pokriveno vokalom koji daje dojam da se nalazimo na par metara od pakla. “Aeons of Erebus” je prženje, po sistemu direkt u glavu, s povremenom clean gitarskom dionicom, te smirivanjem tempa. “Har Sinai“, “Flesh is Nothing” nose sve pred sobom, od početka do kraja. Takva je i “Abnegation” uz izuzetak, nešto smirenijeg i sporijeg uvoda.

Jednom, nekad kad se napravi kompletna inventura metal uradaka ili pak pjesama u Hrvatskoj, koje su ostavile neizbrisiv trag u srcima istinskih poklonika ove glazbe, koliko god u sadašnjem trenutko to zvučalo iluzorno, pjesma “Earth Cancer” će zasigurno biti jedna od njih. Najbrža, najubitačnija, blast rasturanje do temelja, fenomenalna gitarska melodija, koja se provlači tijekom cijele pjesme te u kombinaciji s jednim od rijetkih solo dionica na ovom albumu, dovodi do vrhunca ovu pjesmu i zaključuje ovaj hvale vrijedan album.

Palac gore ovoj neumornoj ekipi, koja ne posustaje na svom putu.