Kandžija: Unos perspektive u zaluđenu zajednicu

    663

    Kandžija

    Plafon

    Datum izdanja: 29.11.2019.

    Izdavač: Zlatne Žbice

    Žanr: Hip-hop, Rap

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bambus i kavijar
    2. Državna sisa
    3. Magična butra
    4. Bajkerica
    5. Seljak
    6. Moć
    7. Nemoguće
    8. Kičma
    9. Rokatiki
    10. Previše
    11. Turbo kvart
    12. ZAMP
    13. Ne brini se ništa

    Nakon prošlogodišnjeg hvaljenog samostalnog albuma Beton, Kandžija ponovno okuplja Gole žene s idejom ulaganja u rastuću popularnost i reputaciju te s namjerom dodatnog naglaska solidnog stanja slavonske hip-hop scene. Rezultat je nova, utjecajima bogata, kompilacija pjesama lako čitljivih te direktnih socijalno-političkih naglasaka koja uvrnutim oscilacijama između humorističnog i ozbiljnog pokušava uvesti perspektivu u obskurnost hrvatskog života. Usporedno, “Plafon“ zadanu poroznu društvenu tematiku ispunjava ciničnim te posve ravnodušnim pogledima na glazbenu industriju, pokojim seksualnim nagovještajem, spornim religijskim propitkivanjima, a naknadno i iznenadnim emocionalnim sakaćenjem. Forma je uobličena kontinuirano eklektičnom amalgamacijom zapadnjačkih aspiracija i regionalnih tradicija do inicijalno zanimljivog jedinstva širokog dosega.

    Najdosljedniji aspekt projekta jest šarena i fokusirana instrumentalna komponenta! Osovinu uzorne palete glazbenih uzoraka čini rock estetika podjednako grandioznih tendencija i suptilnih tekstura. Također je upečatljiv odnos između oprečnih atmosfera na albumu! Iako se djelo hvali zaista fantastičnom i uglađenom produkcijom, stavljen je određen naglasak na grubost izvedbe koja doprinosi iluziji živog nastupa. Daleko od potpunog pragmatizma, projekt teži na uključivanju pokojih folk i trap obilježja, kao na pjesmama poput “Seljak“, “Državna sisa“ ili “Previše“, kako bi se razbila moguća percepcija monotonosti ili krutosti većine egzibicija. Pored sličnih momenata, album se rigidno prihvaća gradnje stilski čvrste cjeline s usmjerenim pucnjevima prema predočenim ciljevima.

    Muziku podržava

    Uvodna “Bambus i kavijar“ sjajnom strukturom te osjećajem za teatralnost gradi snažne temelje za ostatak albuma te nas uspješno uvodi u koherentan i slojevit pothvat. Sporadične eksplozije na korusima te frekventna skretanja i promjene u instrumentalnom tijeku, kao i tekstualnom iznošenju, unose dinamiku te podržavaju promišljenu veličinu trenutka. Velebne ambicije nastavljaju se na pjesmama “Moć“ te “Turbo kvart“ koje zvuče kao hrvatske inačice Eminemovih ekspulzija prije zatišja kvalitete. Ravnoteža na albumu postignuta je uvođenjem mirnijih pjesama ležerne naravi poput singla “Magična butra“. Iako kompozicija obiluje ugodnim i kvalitetno napisanim melodijama, tekstualno nedostaje humoristična oštrina koja bi zaokružila napravljeno. Kako je shvaćanje šala jako subjektivna stvar, možemo se složiti da su postignut ambijent i tijek refrena gotovo bezgrešni. Naravno, sam projekt se ne može pohvaliti istim opisom!

    Premda su instrumentalne ideje u većini prilika sjajne, njihov potencijal nije u svakoj jedinici doveden do mogućeg. Trap utjecaji na “Previše“ nikad ne prelaze granicu zanimljivog te su u konačnosti uzaludno potrošeni (rezultat nije niti zabavan banger), dok druga staloženija pjesma “Nemoguće“ jednostavno propada u pozadinu bez ostavljenog dubljeg utiska. Pretposljednja “ZAMP“ sadržava nezgrapan i nepotrebno porazan beat koji zvuči još gore ispod bazičnog teksta i fragmentiranog flowa. Na ciničnu notu, “Državna sisa“ konkretno pegla humorističan pogled na političku pohlepu, no refren osobno ne funkcionira. Perpetualno korištenje povika “oooh, d-d-d-d-d-državna siso“ dosadi nakon prvog slušanja, dok sam način izraza iritantno podsjeća na Dubiozu. “Bajkerica“ obiluje zaigranom produkcijom i plesnom instrumentacijom bez manjka upečatljivih prizora i pjevljivih stihova. Ukratko, pjesma je kvalitetno pop ostvarenje, ali teško bježim od razmišljanja kako, pored estetike, nema previše zajedničkog s ostatkom albuma.

    Pošto ne preferiram završiti recenziju zamjerkama, nešto što ovaj album niti ne zaslužuje, vrijedno je pohvaliti zabavnu “Rokatiki“, potpuno zaokruženu “Kičma“ te neočekivano emocionalan završetak “Ne brini se ništa“ (oda nedavno preminulom ocu). Kraj djela prezentiran je poput utjehe koja nastoji vratiti naše preokupacije na osobnije vrijednosti, simbolično spuštanje na čvrstu plohu zemlje. To je zapravo osnovna poruka projekta te njegov ustanovljen cilj – shvaćanje prave slike svijeta bez gubitka perspektive koja nas čini ljudima. Album nije bez svojih problema, no Kandžija i njegove Gole žene naposljetku su uspjeli proizvesti potpuno zabavan album s potrebnim, iako ne uvijek dorečenim, komentarom na našu suvremenost.

    Muziku podržava