Kalifornijskih 50 nijansi sive

Carstvo poroka, krivih ljubavi i samoće u Kaliforniji je opisano kod različitih muzičara, u različitim žanrovima i u različitim vremenima.

Najsvježiji primjer sjajno uglazbljenih posljedica kalifornijskih
grijeha dolazi od čovjeka koji je pisao za Justina Biebera, Beyonce i
Brandy, i već se zakrvio s The Eaglesima oko korištenja pjesme “Hotel
California” u pjesmi “American Wedding“.I dok su ostvarenja Biebera, Brandy i Beyonce uglavnom usmjerena na široke narodne mase i više im odgovara etiketa ‘proizvod’ nego ‘muzički album’, Ocean je na svom prvom službenom solo albumu istražio ‘stvaran svijet oko sebe’, složivši stihove i melodije s ciljem da izrazi svoje emocije bez želje da se ikome dodvorava. Homoseksualnost, neuzvraćene ljubavi, droga, razočaranja u krive ljude samo su neke od tema koje Ocean propitkuje na “Channel Orange”, kojem bi zbog sumornih tonova, mnogo više odgovarao naziv “Channel Grey”.S muzičke strane Ocean se oslanja na naslijeđe Marvina Gayea (najviše), te na Slya Stonea, Princea i druge crne prinčeve sjevernoameričke glazbe. Zapravo, “Channel Orange” najviše doziva u sjećanje bezobrazni i direktni “Here, My Dear” Marvina Gayea, u kojem je pokojni velikan kroz svilenkaste teksture i hipnotičke ritmove otrovno opisao raspad ljubavne veze. Po umjetničkoj vizuri Ocean je sličan Gayeu – samo što se Frank oslanja više na hip-hop (gostuje mu i Andre 3000) te na fragmente. Gaye i Ocean imaju još jednu zajedničku karakteristiku – često i na sličan način primjenjuju falset. Razlika je u tome što se Ocean osjeća bolje u nižim registrima, dok je Gaye ipak uvjerljiviji bio u svom falsetu.

Stožerna tema i možda najbolja pjesma na albumu svakako je “Pyramids“, desetominutni komad hipnotičkog psihodeličnog soula u kojem mu još John Mayer svira gitaru. Tu su još i dragulji “Lost“, “Thinkin’ Bout You“, “Super Rich Kids” kao dobar razlog da vjerujemo kako je “Channel Orange” prvo poglavlje velike karijere.