Kalelarga moja radosti, tu san proveo najljepše dane moje metal mladosti

Biti neafirmirani metal bend nije baš dječja pjesmica.

Biti neafirmirani metal bend koji traje duže od jednog političkog
mandata nekim prosječnim poznanicima djeluje neozbiljno i suludo. A biti
neafirmirani metal bend preko 15 godina ravno je znanstvenoj
fantastici! Kada toj kombinaciji dodamo da je bend s jugoistoka Europe,
morat ćemo dodati nešto još nevjerojatnije od SF-a…

Sve to, pa i više, objedinjuje bend E.N.D. Svatko tko je od 1996. naovamo prodefilirao po domaćoj metal sceni sigurno je čuo za njih. Dakle, uporni Zadrani, trojac kojima je “Illustrating Evil” tek drugi pravi album (uz nekakve EP-e i pojavljivanje na svakojakim kompilacijama) valjda su sada već iskreirani ljudi. Ekipa koja je prošla sve i svašta – i muzički i životno. Ekipa koja je kroz svoj groove metal sigurno presijecala sve moguće metalne podžanrove ušla je u 2013. godinu i shvatila da nema što izgubiti.Baš zato – na ovih osam pjesama možemo ih čuti u najboljoj muzičkoj i životnoj formi. U formi koja nam svima kaže “Ma znate što?! Boli nas kurac više za sve. Evo vam metal!” I bi metal…

Sada je to puno modernije, ali ne u pogledu skakanja na posljednji metalcore vlak, već su riffove i ideje obojali u puno kompleksnije boje. Zvuk tko-zna-koje debele žice na “Condemned To Servitude” ispod stola izvlači riječ ‘djent’, a meni je radi basa na pamet pao i davno zaboravljeni Galactic Cowboys. Odlični riffovi nastavili su se i na “Avoid Eye Contact” koju je najbolje opisati kao nekaotični Meshuggah, dok “Deception” potvrđuje to traženje ‘hooksa’ u ‘nehooksastoj’ muzici. I uspjelo je…

“Sentenced” se podružila s malo švedskih riffova (možda malo Hatesphere, iako su ‘samo’ iz Danske), dok se Triviumasti vokal podružio s onime što je na našem jeziku puno maštovitije – psovkama. “All Foregone“, osim što je među najboljim stvarima njihove karijere, ostavljena je za kraj albuma što mi kod ovakve muzike uvijek razgali dušu.

Jesu li E.N.D. složili jedan jednostavni prog album, ili bi netko ipak radije da to ostane u sferama groove metala? Post thrash, prog, groove? Aranžmani su sigurno kompliciraniji, riffovi su sigurno zahtjevniji, ali moć i žestinu nisu ni najmanje izgubili.

Nije teško zaključiti da su se likovi napatili u ovom našem okružju podjednako kao i neki inovator koji traži nekakvu podršku diljem naših administrativnih službi, ali pored svih propalih pokušaja sigurno mogu biti ponosni na “Illustrating Evil”. Ostatak scene, barem oni koji zbilja žele boljitak svih nas, može se samo nadati da im ovo nije nikakav labuđi pjev i da će se prosjek od jednog albuma svakih 8 godina ipak malo popraviti.