Kako je lijepo opet biti zlikovac Marilyn Manson

Davno su prošli dani kada je Marilyn Manson bio šokantan, kontroverzan i kada su na svakom koraku svjetski lažovi skakali protiv njega.

Davno su prošli dani kada se snimao “Bowling for Columbine”, jer u
današnje vrijeme svaka dva dana netko nekog ubije u školi ili faksu, a
čiju majicu ubojica ima – i policija je shvatila da je manje bitno. A
time je nestala i popularnost, jer danas biti na naslovnici znači
zalijepiti si šniclu na glavu (by Lady GaGa).Njegova trilogija (“Antichrist Superstar”, “Mechanical Animals”, “Holy wood”) već je opjevana, a u navali smirivanja javnosti na spomen njegovog imena, čovjek je pokušao snimiti intimnije albume, pjevao o sebi i – razočarao. Zbilja smo zahtjevna publika…No, razočaranja su gotova! Manson je našao partnera u povratniku Twiggyu Ramirezu, nekako ‘zaobišao’ zadnja dva izdanja i nastavio na “Golden Age of Grotesque”. “Born Villain” upravo je ono što su ljudi od Mansona htjeli. Barem oni koji su ostali strpljivi i zanima ih taj ludi muzički show-biznis.

Industrial se vratio, žestina se vratila, Mansonova nervoza je tu, bas je distorziran kao nekoć i vozi pjesme kao divlji kamiondžija. Posebno “The Gardener” s riječima “I’m not man enough to be human, but I’m trying to fit in and I’m learning to fake it“, i malo mirniju “Slow-Mo-Tion“. Kad smo kod basa, treba onda spomenuti i “The Flowers of Evil“, kao stvorenu za zli disco.

Onaj spomenuti industrial pofarbao je njegovo kvazi-umorno šaputanje i vrištanje na samom uvodu – “Hey Cruel World” i singlu “No Reflection“, da bi na “Overneath the Path of Misery” citirao čak i Shakespearea.

Ako ćemo već uspoređivati ovaj album s njegovim najboljim dostignućima, onda treba reći i da su se vratile one spooky laganice kakvima je znao zaokupiti čak i radijske valove – “Breaking the Same Old Ground” i naslovna “Born Villain“. “Children of Cain” upravo je onakva da bi mirne duše mogla zamijeniti bilo koju uspješnicu, a “Murderers Are Getting Prettier Every Day” stoji uz bok bilo kojoj najžešćoj!

Iako se Mansonu suptilno davalo do znanja da je njegovo komercijalno vrijeme prošlo i da bi se čovjek trebao prepustiti malo dubljim pothvatima na kakve zadnje vrijeme brije Trent Reznor, čovjek je pokazao da ima još hrpetinu dinamita u svojoj bedastoj glavi. Sam tvrdi da ga na zadnjim albumima jednostavno nismo razumjeli i onda je snimio nešto sa čime pokazuje da je majstor zanata iza čijeg kontroverznog izgleda čuči genijalac koji je iskoristio sve što moderan svijet nudi i traži.

U svakom slučaju – hvala mu što nam je proračunato dao ono što smo htjeli.