Kako iz ružnog pačeta napraviti svjetsku zvijezdu?

    1899

    Susan Boyle

    I Dreamed a Dream

    Datum izdanja: 23.11.2009.

    Izdavač: Sony Music / Menart

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Wild Horses
    2. I Dreamed A Dream
    3. Cry Me A River
    4. How Great Thou Art
    5. You’ll See
    6. Daydream Believer
    7. Up to the Mountain
    8. Amazing Grace
    9. Who I Was Born to Be
    10. Proud
    11. The End of the World
    12. Silent Night

    Sastojci su vrlo jasni… Korak prvi: trebate imati jedan show, spektakl kojeg prate mnogi. Korak drugi: trebate biti po nečem posebni, bilo da je to glas ili stas ili ekstravagantnost ili karizma. Korak treći: trebate imati jaku mašineriju iza sebe koja će popratiti sve potrebno da postanete zvijezda. Korak četvrti: mediji trebaju pratiti svaki vaš korak, trebate biti u novinama bilo da se dobro ili loše piše o vama. Ne, ovo nije recenzija o našem supertalentu, već o britanskom, koji čak to nije i postao, već je izgubio u samom finalu, jednoj i neponovljivoj Susan Boyle.

    Počevši pisati recenziju, shvatio sam da naš ‘junak’ Bojan Jambrošić ima vrlo sličnu životnu priču kao i Susan samo što on ne pjeva poput ‘škotskog labuda’ ali se zato curice pale na njega, ostatak je potpuno isti, show, mašinerija, mediji… Oboje su to ničim zaslužili budući da vjerojatno oboje nikad neće napisati neku svoju pjesmu, bilo glazbu, bilo tekst, jer ne trebaju, jer su lica s naslovnice kojima je sve dopušteno, ali to neće moći trajati unedogled, Bojana ćemo zaboraviti već sljedeće godine do novog ‘idola’, a Susan će vjerojatno potrajati još neko vrijeme, budući da je nesvakidašnji fenomen, obična neugledna kućanica koja je doživjela svoj san.

    Kako postoji ona izreka ‘američki san’, tako će Susan zasigurno pamtiti 2009. kao san kojeg će pričati svojim unucima (šala mala, navodno je još uvijek djevica). Već u kvalifikacijama oduševila je žiri i publiku, te je svakim sljedećim nastupom postajala sve veća i veća, ali joj u konačnici to ipak nije donijelo pobjedu jer je pukla k’o praćka, slava joj je udarila u glavu, počela je posjećivati psihijatre… Ipak nije slava za svakog.

    Bez obzira na sve probleme, medijski prostor je osvojen, malotko na našoj planeti Zemlji nije čuo za Susan i njene glasovne mogućnosti što je učinilo neviđen efekt na Amazonu gdje je postala najnaručivaniji izvođač u njegovoj povijesti, a nakon toga debelo poharala rekorde prodaje u Britaniji za jednog debitanta kojeg je ranije držala još jedna umjetno izmišljena zvijezda Leona Lewis (prije toga Arctic Monkeys, a još ranije Oasis), a isti efekt se dogodio i ‘preko bare’. Iskreno, ne vidim zbog čega.

    Muziku podržava

    Na “I Dreamed a Dream” su sve same prerade, bez ikakvog autorskog umetka osim interpretacija koje su na vrlo visokoj razini. Uzevši klasike poput “Amazing Grace” ili “Silent Night” nije mogla pogriješiti jer su te pjesme idealne za one koji mogu pjevati, popu se približila u većini ostatka albuma, od uvodne “Wild Horses” The Rolling Stonesa, pa do Madonne, The Monkeysa i sličnih izvođača, a tek je jedna nova pjesma, ispisana samo za nju pod imenom “Who I Was Born to Be” u kojoj, naravno, ona nije uopće autorski sudjelovala.

    Sve su pjesme sporijeg karaktera jer tako Susan jedino može doći u prvi plan. Orkestralne balade velikog raspona vokalnih interpretacija mogu zadovoljiti publiku koja je navijala za nepoznatu kućanicu koja se trudila osvojiti nešto što inače najčešće pripada mladim i lijepim (kao što je uvijek kod nas primjer), ali dugoročno gledano, ubrzo će se ispuhati projekt Susan jer neće svi uvijek željeti slušati prerade, neće se uvijek moći kupovati najbolji pjesmopisci, a sama, na žalost, ne može jer je njeno jedino oružje glas.

    Susan je produkt suvremene pop-kulture, odnosno umjetno izmišljena pop-zvijezda kojoj je već u startu određen kratak rok trajanja zbog njenih godina (bliži se 50.), bez obzira koliko ima moćan glas. Na albumu se relativno dobro snalazi, ali “I Dreamed a Dream” nedostaje dinamike i raznolikosti, pa nakon nekoliko uvodnih pjesama, dobiva se jasna slika što Susan može, a konstantno repetiranje istih ‘leitmotiv’ samo ubija volju za daljnjim preslušavanjem.

    Nadam se da ćemo se zasiti raznih TV-showova te da više nećemo od anonimaca praviti zvijezde, a od pravih autora i kantautora marginalce koji nemaju niti za kruh, da nam neće jedan bračni par krojiti estradu i hitove… Jer u suprotnom, svake godine ćemo dobivati na desetke Susan i Bojana, potom ih reciklirati u novim zvjezdanim showovima i tako unedogled.

    Susan je trenutno velika zvijezda što loše utječe na njeno mentalno zdravlje pa bih joj savjetovao neka se vrati u ‘selendru’ pod imenom Blackburn i pjeva u crkvenom zboru inače će ju svjetska pop-produkcija brzo pojesti.

    Muziku podržava