Kajkavski dijalekt i minus i plus originalnog blues-rocka

Različite regije pružaju različitu autohtonu glazbu i kada se ona pomiješa s onom modernom, dobivamo različite produkte poput albuma “Zakaj ne?” turopoljskih VIS peri-deri.

“Zakaj ne?” pravi je miks svih mogućih žanrova i podžanrova koji su proizašli iz countrya i bluesa, pa sve do punka i rocka, čime ga čini vrlo zanimljivom cjelinom kojoj je zabava u prvom planu, a ne neka pretjerana kreativno-kvalitetna nota kojom bi pobudili pažnju većeg dijela hrvatskog pučanstva.Onako na prvu, moglo bi ih se proglasiti turopoljskom Zadrugom ili Valungarima jer glazbeno se ne razlikuju previše od njih, posebno kad u obzir uzmemo onu malo neozbiljnu notu njihovog stvaralaštva.

Svojevrsni problem mogao bi biti jezik. Ne, ovog puta nije u pitanju ‘famozni’ engleski, već kajkavski. Naravno, za sjeverni dio Hrvatske to neće biti nikakav problem, ali za ostatak će zasigurno biti, posebno iz tog razloga što VIS peri-deri nisu uopće loš bend, jer kroz svu tu ‘neozbiljnost’ vrlo često izbijaju odlične skladbe koje mogu napraviti nešto.

Uvodna “Molitva” služi kao upoznavanje s bendom i turopoljskim zvukom koji je obogaćen energičnim gitarama i usnom harmonikom. Mislim da bi se mnogi mogli složiti sa mnom da je ovo vrlo dobro zagrijavanje za ono što slijedi nakon početne skladbe.

Sljedeće “Baba” i “Deda” imaju zanimljive glazbene teme na granici blues-rocka koje su tekstualno gotovo uništene zbog besmislica koje pjevaju, dok pravi dio albuma započinje sa “Jazz ba” kojima su spojili Kojote, Zabranjeno pušenje i već spomenute Zadrugu i Valungare.

“Božja strela” pravi je pogodak, reklo bi se siguran hit, “A1” bi se mogla uvelike pjevati u kletima po kontinentalnim bregima uz čašicu gemišta, a pred kraj albuma dolazi još nekoliko bisera poput balade “Ni tvoje lice” koja dosta podsjeća na Little Pigeon’s ForHill Blues s finalom na nekoj domaćoj zabavi, dok bi “Sentiš” mogao probiti jezičnu barijeru i bend približiti komercijalnijem dijelu hrvatskog rocka.

Da nema povremenih tekstualnih promašaja, “Zakaj ne?” mogao bi biti u vrhu albuma kajkavskog rocka, a ovako je mnogo toga otišlo u nepovrat zbog viška banalnosti, da ne kažem gluposti. Da, možda ovakve bendove i ne bi trebalo shvaćati (pre)ozbiljno, ali kada se čuje sav talent koji posjeduju, možda ne bi bilo loše za njihovu karijeru da posude kakve stihove od tekstopisaca.

Blues i rock česte su asocijacije kod mnogih inozemnih bendova, pa je lijepo čuti da se i kod nas mogu napraviti brutalni albumi koji spajaju garažu s melodijom. Problem nastaje što naša garaža često i želi ostati garaža, a imam osjećaj da je tako i sa VIS peri-deri. Ok, ostati svoj je dobro, ali pri tome postoji vrlo ograničen manevarski prostor za svirku, a mnogo lošiji bendovi od njih uspjeli su postići znatno više.

Uvidjevši kakvu fanovsku bazu ima Zadruga koja već sto godina nije izdala ništa novo, moglo bi se i bendu VIS peri-deri dogoditi da brzo dođe u takav kultni status jer u konačnici nemaju ništa lošije pjesme od njih, već dapače, vrlo često ih razvaljuju na domaćem terenu.