Kad te heroji izdaju, moli za zločince

    1484

    Devildriver

    Pray For Villains

    Datum izdanja: 14.07.2009.

    Izdavač: Roadrunner Records

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Pray For Villians
    2. Pure Sincerity
    3. Fate Stepped In
    4. Back With A Vengance
    5. I’ve Been Sober
    6. Resurrection Blvd.
    7. Forgiveness Is A Six Gun
    8. Waiting For November
    9. It’s In The Cards
    10. Another Night In London
    11. Bitter Pill
    12. Teach Me To Whisper
    13. I See Belief

    Kad snimite 4 albuma s novim bendom i apsolutno svaki bude dobro prihvaćen i od publike i od fanova, nekako očekujete da ćemo napokon zaboraviti vaš prošli bend. Na veliku žalost Dez Fafare, frontmena Devildrivera, ljudi diljem Interneta i ostalih medija jednostavno odbijaju prestati raditi glupe usporedbe Devildriver – Coal Chamber. Tu ih neće biti jer smo prošlim albumom već zabijali zadnje čavle u lijesove.

    Pray For Villains” još je jedna potvrda na kojoj su Devildriver razini kad se gleda svijet modernog metala. Opet su snimili tehnički zahtjevan i pamtljiv album, dosta tipičan i očekivan za njih, ali definitivno ne i najbolji, kako su najavljivali. Možda jest najraznolikiji po pitanju 13 pjesama (primjer je “It’s In The Cards” koja ritmom vuče na metalizirani stoner), ali sve skupa će na ljestvici naći mjesto ispod “Last Kind Words” ili debi albuma.

    Pure Sincerity” je malčice sporija, ali i takva pokazuje da je prava kičma benda bubnjar John Boecklin koji svojim bas propelerom unosi živost u stvari i čini ih zaraznima. “Fate Stepped In” je brza i brutalna stvarčuga koja prikazuje glavni razlog što album svakim slušanjem ulazi u uho više i više – mali prijelazi i prepikavanja na gitari koja prelaze u melodične solo dionice i headbangerske riffove.

    Posebno treba istaknuti “I’ve Been Sober” koja ima totalni In Flames, a usprkos malo primitivnom pjevanju prelazi u pravo heavy remek-djelo. Najtužnije zvuči “Forgiveness Is A Six Gun” s melodičnim death dijelovima i odličnim gitarama, a još jedna od najzanimljivijih je sigurno “Waiting For November“.

    Muziku podržava

    Hvala nebesima što se nisu trudili snimiti ‘najžešći, najbrutalniji, najbrži i najnešto album’, već su ga snimili kako ispadne, a ispao je – ne najbolji. Ali, nema veze, tko nije volio Devildriver neće ga voljeti ni sada (da ne upotrebljavam onu suprotnu izreku).

    Inače, ovaj album za tipično i jednostavno ‘dobru’ ocjenu izašao je i u izdanju s tri bonus stvari (jedna od njih je obrada “Wasted Years” Iron Maidena) i jednim fill-in DVD-om sa snimanja albuma. Osim toga, najbolje je reći da Devildriver i dalje drži tu dozu ljudskosti i simpatičnosti, da su snimili dobar žestoko-grooverski metal album (prvi koji na coveru nema onaj njihov ‘Corss of Confusion’ logo) i da se čini kako im malo ponestaje ideja. Samo malo…

    Muziku podržava