Kad su očekivanja prevelika…

Za one koji ne znaju, a pretpostavljam da su malobrojni, Chris Rea je engleski gitarist, tekstopisac i naravno pjevač. Na svjetsku je scenu kročio na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine prošloga stoljeća.

Tijekom karijere je napravio stvarno puno odličnih pjesama, ali se jedna stvar ipak posebno pamti. Radi se o pjesmi “The Road To Hell”. Ona je postala sinonim za ovoga pjevača.

Iako je nastala još tamo prije petnaestak godina (nevjerojatno kako vrijeme brzo prolazi!), dan-danas je često puštana na radio postajama i koristi se kao podloga razno raznim radio i televizijskim emisijama (najčešće onima auto-moto sadržaja). Svakako stvar koja je obilježila cijelu karijeru ovoga glazbenika.

Pridodajte njoj i neke ostale iz njegovog opusa kao “Let’s Dance”, “Josephine”, “Fool (If You Think It’s Over)” ili od novijih možda “All Summer Long” dobit ćete uvid u kvalitetu Chris Ree i njegovu sposobnost stvaranja uvijek aktualnih i rado slušanih pjesama.

Ono što logično slijedi je da se iskreno poveselite preslušavanju novog mu rada, albuma “The Blue Jukebox“. Ali oprez, jer bi se mogli osjećati kao da vas je netko opalio mokrom krpom po glavi, i još vam uskraćuje voltaren.

Naime “The Blue Jukebox” je totalno različito od bilo čega što ste navikli čuti od Reae. Kad ga dobijete u ruke, najbolje bi bilo da zaboravite sve one njegove poznate melodije i stihove, i doživljavate ga kao čovjeka kojega prvi put slušate (mada je meni “The Road To Hell” zvonila u glavi cijelo vrijeme ), jer su u suprotnome šanse da se razočarate dosta velike.

Ovo je jedan čisti blues album sa primjesama jazza. Znači ono što vas očekuje jesu trinaest pjesama laganog, uspavljujućeg, tužnog, karaktera. Od prve pa sve do posljednje pjesme, dojam je da zapravo slušate jednu cjelinu, ali rasjeckanu na dijelove.

Izuzetak je možda samo posljednja stvar “Speed” koja je malo brža i melodičnija, ali svejedno daleko je od prepoznatljivog stila Chris Ree.

Jedno je vrlo vjerojatno. Mislim da nijedna pjesma nije koncipirana ni osmišljena kao pjesma koju bi mogli nazivati radio hitom. Radio stanice će sigurno prednost davati njegovim starijim hitovima, dok će pjesme sa novoga “The Blue Jukebox” albuma bolje pristajati u manje klupske prostore specijalizirane za ovakav tip glazbe.

Nadam se da će se uskoro Chris Rea vratiti oprobanom recptu stvaranja istinskih i nezaboravnih pop rock uspješnica, jer tu još nije rekao posljednju riječ i kadra je još puno dati.