Kad si producent uzme previše maha

Odmah na početku promocije i govorkanjima o novom albumu dredg, nešto je opasno zasmrdilo.

Prvi put su se malo požurili s izbacivanjem nasljednika “The Pariah, The
Parrot, The Delusion“,
a za producenta su odabrali Dana The Automatora. Unatoč
eksperimentalnoj karakteristici ovog benda, napravili su jednu čudnu,
budimo malo (pre)grubi – glupost.

Sprdačinski nazvan “Chuckles and Mr. Squeezy” još je jedna etapa u njihovom putu mijenjanja i evolucije. Dok je i prošli album imao neke dijelove koje obožavatelji “Leitmotifa” ili “Catch Without Arms” nisu mogli shvatiti, ovaj put odlučili su se za bolnu progresiju. Sve manje organskih instrumenata, neprepoznatljivi bubnjevi zamijenjeni elektronikom i beatovima i čudne gitare zapostavljene iza mračnih pop synthova. Ono što je i dalje prepoznatljivo Gavinov je vokal, jako dominantan i prisutan.

Na stvari “Another Tribe” čak i ironično pjevuši o praćenju trendova pokušavajući se sprdati s ovim pop koketiranjem, a na “The Tent” mu simpatično društvo rade jazzy instrumentali. Jedina stvar koju bi, pored ostalih, netko na silu mogao zamisliti na prošlim albumima je “The Thought of Losing You“.

Ostatak je tu jako alternativan. Nekakav uvrnuti popić s aranžmanima za koje pop ne bi imao strpljenja (“The Ornament“). Sve skupa je otišlo mrvicu predaleko, pa čak i za one spremne strpljivo čuti nečiji eksperiment. Eksperimentalno i izbrijano, i malo iznenađujuće čak i za ovaj atipičan bend.

Budimo realni, jasni i izravni – ljubitelji starijih (ako ne i svih dosadašnjih) materijala dredga ovaj put bit će osjetno razočarani i zakinuti za energiju i plovno organske pjesmice pomiješane s njihovim emotivnim pristupom. Dredg će ovime izazvati velike polemike među svojim sljedbenicima. Podijeljenih mišljenja sigurno će biti, ali bojim se da će biti i nekoliko naprasnih odlazaka iz redova njihovih fanova.

Pripišimo naše žalopojke, prigovore i zbunjenost vanžanrovskom producentu (odlično je složio, recimo, The Gorillaz, ali s dredgom mu očito nije mjesto) kojem su dali preslobodne ruke i nadajmo se da će njihova sljedeća progresija biti barem bliže onom lijepom alternativnom rocku kakav dredg imaju u rukavu.