Kad Blink 182 odraste

    2185

    Angels & Airwaves

    I-Empire

    Datum izdanja: 05.11.2007.

    Izdavač: Geffen / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Call to Arms
    2. Everything’s Magic
    3. Breathe
    4. Love Like Rockets
    5. Sirens
    6. Secret Crowds
    7. Star of Bethlehem
    8. True Love
    9. Lifeline
    10. Jumping Rooftops
    11. Rite of Spring
    12. Heaven

    Možda bi se opet moglo govoriti o novom albumu nekakve supergrupe, ali ruku na srce, Angels & Airwaves ostat će specifičan samo zato što je u njemu pjevač, producent i gazda Tom Delonge – frontmen Blink 182.

    Ostali su tu negdje i, bez da nekoga uvrijedim, dovoljno je spomenuti da su se tu zajedno okupili stari frendovi iz kalifornijskih predijela i koji su kraće ili duže svirali u bendovima poput Offspring (bubnjar), 30 Seconds To Mars (basist), Box Car Racer, Over My Dead Body itd.

    Nisu baš sve neki spektakularni bendovi, ali danas je valjda cool napomenuti da u bendu sviraju ‘basist odavde, gitarist od tu, i bubnjar iz ovoga…’. Svakog dana se toliko bendova rađa i umire, da je teško složiti bend od članova koji nisu već negdje svirali pa ova zanimljivost pada u vodu i, radi specifičnosti njegovog glasa, ovo se zove ‘Tomov bend nakon Blink 182’.

    Vjerovali ili ne (ja skoro i nisam) ovo im je već drugi album, jer su odmah po razlazu Blinkovaca snimili “We Don’t Need to Whisper”, a ovaj “I-Empire” nastavio je (valjda) s ozbiljnijim komercijalnijim pop-rock pjesmama.

    Muziku podržava

    Nema ovdje niti jedne zajebantske pjesme o sisama i prdenju kao kod Blink 182, a nekakva paralela se može povući samo s nekoliko stvari s njihovog zadnjeg oproštajnog, i malo zrelijeg albuma.

    Tom je spominjao nekakvu rock revoluciju, jer je svakome uzbudljivo pohrvati se s nečim novim, ali ovo je samo još jedan popastični moderni američki album za soundtrack nekakvog zadnjeg ljetnog tuluma.

    To su sve široki synth-rock refreni, plovne gitare zvuče kao pobjegle iz radionice The Edgea iz U2 koje (“Love Like Rockets“, “True Love” i “Heaven“) te vokal tridesetogodišnjaka koji i dalje zvuči jako mlado, onako jednostavno s četiri note i s bedastim specifičnim izgovorom (“Call to Arms“, “Sirens“).

    Singl “Everything Magic” je brža pop-rock nastrojena melodična stvarčica, a zajedno sa “Secret Crowds” pokazuje da se tu radi o pjesmama već odsviranima ’90-ih godinama, ali i pjesmama koje jednostavno pokazuju kako zvuči jedan zaigrani punk-rocker kad ga umjesto seksa počinje zanimati romantika i kad malo odraste i uspori tempo.

    Album je jako jednostavan, američki predvidiv, jako melodičan, pamtljiv i simpatičan. Možda bezobrazno cijelo vrijeme spominjem Blink 182, jer ovdje sviraju i ljudi iz ostalih bendova, ali i dalje je vokal najprepoznatljiviji dio nekog benda pa će se svima te usporedbe vrtiti po glavi. I ne samo zbog vokala.

    Recimo da je ovaj album logičan za ovo vrijeme i malčice je tiši od onoga što slušaju tinejdžeri, ali i dalje pun energije, širokih melodija i bezbrižnog vremena provedenog razmišljajući o ljubavi i životu.

    Možda neka kombinacija zadnjeg Blink 182, 30 Seconds to Mars (s puno manje distrozije) i U2. Sve u svemu, ništa posebno i vrijedno prevelike pažnje, ali meni je drago da je ovaj čovjek (naravno – Tom, autor cijelog albuma) ostao na sceni i odlučio bez filozofije svoje jednostavno stvaralaštvo samo gurnuti i malčice ozbiljnije i romantičnije vode (ali ne baš i nešto puno zrelije).

    Objektivno nema smisla navlačiti veću ocjenu, ali subjektivno ipak ga mirne duše preporučam ljudima koji su iz ovog teksta izvukli dobre stvari. A ima ih, sigurno.

    Muziku podržava