k.d. lang nam predstavlja kanadske uzore

Pri spomenu imena k.d. lang, prvo što mi pada na pamet su dvije stvari, da je jedna od rijetkih koja je među prvima priznala svoje sklonosti prema istom spolu, te njena pjesma “Constant Craving”, koju smatram jednom od dražih balada. A kad malo bolje pročačkam pamćenje sjetih se ‘nekih’ Grammyja, albuma koji su bili mješavina countryja i popa sa čvrstim ženskim vokalom te da je Kanađanka.

Svojim novim uradkom “Hymns Of The 49th Parallel“, prvim nakon live albuma “Live By Request” iz 2001. k.d. lang odaje počast svojim kolegama glazbenicima iz domovine, koji su neizmjerno utjecali na njenu glazbenu karijeru i na njen glazbeni DNK, kako kaže sama 43-godišnja pjevačica.

Album donosi 11 pjesama-balada, ili himni kako ih se navodi u nazivu albuma, i sve su obrade njenih kanadskih glazbenih uzora, a o kome je riječ i o kakvim se imenima radi dovoljno je spomenuti Leonard Cohen, Neil Young i Joni Mitchell, da bi vam bilo jasno od kud joj želja da posveti jedan cijeli album svojim uzorima. Osim ovo troje istaknutih Kanađana tu su još više-manje poznate obrade pjesama Jane Sibbery, Ron Sexsmith, Bruce Cockburn i David Plitch.

Cijeli album odsviran je u jednom zadahu, kako bi se reklo u narodu, znači ne donosi nikakve promjene od pjesme do pjesme, već u jednom tonalitetu predstavlja nam kanadske klasike. Sve pjesme kao da su povezane, pa slušajući album uopće ne doživite pauze između njih, i samim time prepustite se odlično odrađenu poslu k.d. lang, i njenom impozantnom vokalu.

“Fallen” (Sexsmith) , “Hallelujah” (Cohen), “Bird On A Wire” (Cohen), “Helpless” (Young) ipak su se malo uzdigle od ostalih, ali ne toliko da ove druge treba preskočiti pri slušanju.

k.d. lang je dostojanstveno otpjevala izvedbe ‘idolevih’ klasika, i svaki od tih idola mislim da joj ne bi mogao ništa zamjeriti, kao niti nitko od nas, kojim smo dopustili da nas lagana melodija, uspavani ritmovi i melankoličan vokal užive u ove jesenske dane.