Whitney
Light Upon the Lake
Datum izdanja: 03.06.2017.
Izdavač: Secretly Canadian
Žanr: Indie Pop, Indie Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Čikaški bend Whitney izdao je “Light upon the lake” u lipnju 2016. Taj njihov debi izdan za Secretly Canadian osigurao im je brojne nastupe po svijetu, uključujući ovogodišnji na glavnoj pozornici Primavera Sound u Barceloni (gdje sam ih i otkrio).
Riječ je o glazbenicima okupljenima oko osnivača i kreativne okosnice Maxa Kakaceka (gitara) i Juliena Ehrlicha (vokal i bubnjar, bivši član Unknown Mortal Orchestra). Raspadom Smith Westernsa, dvojica prijatelja pišu tekstove i glazbu za svoj prvijenac, da bi ulaskom u studio postali sekstet, a ubrzo i skupina od sedam.
“Light upon the lake” je generalno gledano indie rock album s mnogo indie pop i psychedelic pop nota, ali i album nastao pod jakim indie folk utjecajem (“Light upon the lake”, “Red moon”). U tom pogledu album ne nudi ništa novo ni zanimljivo, no zvuči gotovo savršeno – instrumentalno bogat i konceptualno zaokružen, ovaj dugosvirajući album je toplo, jednostavno i ozbiljno izdanje kojem je teško naći manu.
Iako govori o gubitku voljene osobe, ovo nije težak album za slušanje. Prevladavaju lagane i radosne melodije te gitarski rifovi koji će vam lako ući u uho. Tekstovi su uvijek jasni i misli izravne, poruke koje se prenose su obrabljujuće i optimistične i kad se pjeva o intimnim osjećanjima gubitka nakon prekida ljubavne veze.
“Golden days” i “Dave’s song” najvrijednije su pjesme s albuma. Mnoštvo orkestriranih, sjajno povezanih instrumenata i gitarističke solaže upotpunjuju sladunjavi muški falset dajući pjesmama sve potrebno da se ‘prave važne’, iako su to sasvim skromne i nenametljive numere.
“The falls” i “No matter where we go” su catchy, upbeat, ljetni pop komadi koje bi svaka ‘indie duša’ pojačala na najjače, a jedine teže pjesme na albumu su one najosobnije, melankolične “No woman” i “Polly”.
Deset kratkih pjesama zajedno ne traju duže od pola sata, a imaju toliko toga za ponuditi. Pjesme su doista prekrasne; svaka je veličanstvena i skromna, jednostavna i istovremeno kompleksna. Prva prepreka s kojom bi slušatelj mogao imati problema je vokal koji nije baš najugodniji uhu, ali se odlično uklapa u low-key i vintage prizvuk kakav se njeguje na cijelom albumu (što je jako dobro predstavljeno i grafički na naslovnoj strani knjižice).
Ono što “Light upon the lake” čini posebnim je što ne daje osjećaj da je pisanju glazbe pristupano s puno pažnje ili kakvim visoko inteligentnim namjerama (kako su to znali raditi Belle & Sebastian, Vampire Weekend ili, na primjer, The xx i noviji Bon Iver) – album zvuči kao analogna snimka jutarnjeg jamminga najboljih prijatelja koji su se našli u istoj životnoj situaciji, savršeno se razumiju, a preostala im je samo njihova glazba te gorko-slatke uspomene.
Odličan debi Whitney!