Jugonostalgični slovenski rokeri

    2037

    Zaklonišče Prepeva

    Sellam Alejkum

    Datum izdanja: 11.11.2005.

    Izdavač: Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dušan Vaupotič – Dule (SS – Srečna Slovenija)
    2. Sellam Alejkum
    3. In Memoriam
    4. Ru – ska
    5. Rekla je…
    6. Kako zavoleh šansone
    7. Život je trka
    8. Jimi Spliff Story
    9. Bez popova i salvi topova
    10. Dasa iz Vrbasa
    11. Johnny Desperado
    12. Noćni Reggae

    Ovi rokeri iz Nove Gorice postoje već duže vrijeme, dok ih je javnost imala priliku upoznati na prekretnici stoljeća s albumima “Novo vreme – stare dileme”, “Glasajte za nas” i “Odoh majko u rokere”. Od početka karijere imali su energične nastupe, čudan imidž i to im je pomoglo da se probiju do epiteta kao što su revolucionarni i osvježavajući. Revolucionarni sigurno nisu jer su odsvirali tipičan rock s ovih prostora, ali su snimili vesele slušljive pjesmice i ispunili ih s puno jugoslavenskih tema umotanih u pamtljive rime.

    I na zadnjem albumu – “Sellam Alejkum” (producirao ga Denyken), koji u prijevodu znači “Mir s tobom, božji čovječe” nostalgično su opjevali svoje školske dane provedene u drugačijem okružju nego što danas vlada diljem svijeta. Počeli su u svom stilu, govorom predsjedničkog kandidata narodne stranke Srečna Slovenija i, na tragu zvuka Zabranjenog pušenja (imaju čak i iste inicijale u imenu benda) krenuli kroz četrdesetak minuta veselog albuma.

    Trubice, himnički refreni, sing along dijelovi i saksofon najbolju sliku stvaraju na početnoj “Sellam Alejkum” gdje se pjeva o slovenskom slijepom glavinjanju u europski kaos, te na jugonostalgičnoj “In Memoriam” u kojoj kažu: “Kad budem sam na Republike dan/Od piva i pljuge širi se smrad“. Jezik je bosansko-srpski čemu je sigurno doprinijelo i sudjelovanje Elvisa J. Kurtovića u pisanju tekstova.

    Osim jugoslovenskog rocka puno se igraju sa ska i reggae dijelovima, dok se na pjesmama “Kako zavoljeh šansone…” i “Dasa iz Vrbova” približavaju zvuku iz francuskih jazz klubova, dok i dalje pjevaju o nekim verzijama “Guzonjinog sina” od Pušenja ili možda nekakvog bezuspješnog zavodnika. Tipična pjesma koja bi se mogla naći na albumu Zabranjenog pušenja je “Bez popova i salvi topova” koja nam daje njihova moguća posmrtna razmišljanja išarana saksofonom i, na trenutke, čak i elektronikom.

    Muziku podržava

    Johnny Desperado” je ispovijed nesretnog potentnog bika kojem gazda brani parenje i pokazuje zezantsku notu, inače najneduhovitije nacije bivše Jugoslavije. Na internetskim stranicama posvećenim ovom bendu može se vidjeti pregršt crvene boje, petokrakih zvijezdi i njihovih sličica u pionirskim uniformama. Zreli dečki uživali su u mladosti osamdesetih i najradije bi se tamo i vratili i nastavili se bezbrižno igrati.

    Iako su se vremena itekako promijenila, uspjeli su na simpatičan način snimiti album pun pjesama koje se mogu nazvati nekakvih novim Zabranjenim pušenjem koje pjeva o trenutnim temama ili o zafrkanciji. Ne znam baš da će ovim albumom natjerati ljude da poslušaju njihovog ‘predsjedničkog kandidata’ koji kaže: “Tek smo se riješili Jugoslavije i sad tržimo u Europu” i spriječiti poplavu Slovenije ljudima iz cijelog svijeta, ali su snimili par pjesama koje će biti vrijedne da ih neki entuzijastični klinac svira društvu na plaži.

    Muziku podržava