Još više noisea i još više punka

Metz su izdali prvi album četiri godine nakon osnivanja i odmah ih je lansirao u orbitu zanimljivijih indie rock bendova

Uglavnom je dobio hvalospjeve i pozitivne kritike zbog zanimljivog blendiranja hardcore punka i noise rocka pa su ih kritičari uspoređivali s The Jesus Lizard, The Sonics i Drive Like Jehu.Drugi album nazvan jednostavno “Metz II” nastavlja na tragu debitantskog “Metz” – zvuk nisu mijenjali i to je bila dobra odluka jer su ostali konzistentni i nije bilo potrebe korigirati nešto što funkcionira. Ono što je ipak malo drugačije jest to da su na ovom albumu više inzistirali na noise rocku i doveli ga do krajnjih granica. I dalje je tu prisutan punk obrazac i riječ je o savršenom spoju ta dva žanra. Postoje i elementi progresivnog rocka pa su ih uspoređivali s Toolom, no Metz je ipak neka druga priča – od prve do zadnje numere album donosi istančan i eklektičan zvuk s distorziranim riffovima, divljim bubnjevima, upečatljivim vokalom koji je na granici čistog deranja, ali u najpozitivnijem smislu te riječi.

Prvi je singl s albuma “Acetate” bio inteligentan odabir jer je savršen indikator onoga što album kao cjelina donosi. Tekstualno je melankoličan i anksiozan, gotovo desperantan: “Take away these thoughts, take away the fog, acetate, take away my dreams, take my everything“. Savršeno osmišljen i još efektnije izveden s vokalom Alexa Edkinsa koji rastura, “Acetate” spada u najbolje radove benda.

“The Swimmer” i “Spit You Out” nastavljaju u tom tonu čistog noise rocka s elementima punka s agresivnim gitarama i pitkim tekstom. Mogu se okarakterizirati kao angažirane i buntovne što je ukras i prvog albuma. No, nikako nisu pretenciozne, nego zavodljive i ekspresivne.

“Landfill” i “Nervous System” se nalaze u sredini albuma i nisu toliko upečatljive – može se osjetiti taj prazan hod. Ali, to su jedine dvije slabije stvari, kraj albuma savršeno zatvara “Kicking a Can of Worms“, baš onako kako je i započeo – vokal koji je doveden do krajnjih mogućnosti i hardcore zvuk koji ne posustaje.

S drugim albumom Metz su nastavili raditi ono što ih čini zanimljivim i posebnim. Iako to nije savršen album, zasigurno će naći svoje mjesto na ljestvicama ponajboljih noise rock izdanja u 2015. Teško ih je usporediti s bilo kojim bendom jer glazba koju stvaraju ima unikatan pečat i potpis.

Mješavina raznih žanrova donijela je kompaktan proizvod koji ima jako malo slabih točaka. Više noise i više punk nego prvi album, “Metz II” rastura i ako nastave smjerom kojeg su zacrtali ovim albumom, možemo očekivati još dobrih stvari od Metza.