Još uvijek lutalice

Nastavljajući priču svog prvog albuma “Secrets”, koji je objavljen prije nepune dvije godine, španjolska petorka Diabulus In Musica donosi novi uradak sastavljen od 12 pjesama.

One doista ostavljaju dojam da je ovo perspektivan bend i, kako je
izdavač rekao, nije potreban ‘zov Skandinavije’ da bi se sastavio dobar
gothic, već se itekako dobre ideje mogu pronaći i na području
Španjolske.

Nakon što su snimili demo ubrzo je uslijedilo njegovo objavljivanje za Metal Blade Records i unatoč tome što se radilo o debitantskom uratku, od samog početka imali su dobru ekipu iza sebe; tehničku podršku Sasche Paetha i Ada Sluijtera (Epica), a sudjelovali su i članovi Londonskog filharmonijskog orkestra, RTVE orkestra, Španjolskog nacionalnog zbora kao i ansambl Nova Lux.

“The Wanderer” je svjetlo dana ugledao pod okriljem nove izdavačke kuće, Napalm Records, i donosi još čvršći zvuk, koji dobro kombinira žestoke riffove s elementima klasike, te se gotovo može opisati kao nešto između posljednjih uradaka njemačke Xandrie i nizozemske Epice. Mada je svaki put rizično kombinirati nekoliko stilova, gdje najčešće bendovi izgube smisao, odnosno ostave slušatelja pomalo zbunjenog, Diabulusi su u ovom pothvatu uspjeli ostati na putu, bez previše gubljenja. Uz ideju gothica, dašak symphonica unijeli su kako bi naglasili određene dionice, a to je doprinijelo ‘tečnosti’ pjesama.

Jedna od jačih, boljih pjesama svakako je “Allegory Of Faith, Innocence And Future“, koja od samog početka uz zvuk tople klasične gitare i nježan, osjećajan vokal Zuberoe, odvodi slušatelja upravo na ulice Pamplone, a uz pomoć pratećih vokala, donosi dašak romantike. U uvodu se lagano ubacuju gitare s oštrim riffovima, a ritam koji prati pjesmu daje na težini, no ovdje vodeću ulogu imaju muški vokali, dok ženski ponovno preuzimaju na refrenu. U trenutku nakon refrena, zanimljivo su se vokalno poigrali zbor i Zuberoine dionice.

“No Time For Repentance (Lamentatio)” najduža je pjesma i donosi dozu žestine, gdje ponovno ženski vokali dolaze u drugi plan, ali tu se svakako osjeti eksperimentiranje s progresijom, odnosno najviše je izraženo. U pojedinim dijelovima zbor stvara atmosferu koja djeluje kao da je iz kakvog horor filma, zatim se nadovezuje dašak sympha, nastavlja uz marširajući bubanj, te pjevanje u stilu gregorijanskog korala.

Album otvara intro “A Journey’s End“, nježno, uz zvuke frule i valove koji se odbijaju od stijena uz pomalo grmljavine, atmosfera kao pred oluju, koja kako instrumental odmiče doista i dolazi, a lijepo ju je dočarao simfonijski orkestar. Dobar je to uvod u iduću “Ex Nihilo”, koja donosi sa sobom nemir i veliku dozu energije, a na dramatičnosti doprinosi zbor ‘kratkim’ pjevanjem, dok je Zuberoa već tu pokazala snalažljivost u nižim lagama, ali i u onim nešto višim dionicama.

U catchy kategoriju možemo uvrstiti pjesme poput “Blazing A Trail“, koji kao i dobar ostatak albuma donosi kombinaciju muških i ženskih vokala uz podršku zbora, ali gitara se pojavljuje s jednostavnom, ali zaraznom melodijom koja pomalo donosi rock/heavy prizvuk. Refren na tren zvuči nešto komercijalnije, ali ubrzo se vraća na stari put teškim riffovima.

Iako je album energičan, mjesta se našlo i za nešto laganije pjesme poput “Sentenced To Life“, koju lijepo otvara pomalo folk zvuk uz frulu, kojoj se ubrzo pridružuje klavir, a zatim nježno nastavlja pjevanje. Uz pomalo ‘suparnički’ zvuk koji se kroz album isprepliće između dva pjevača, ova pjesma pokazala je i njihovu nježniju stranu, te iznjedrila lijep duet, kojeg previše ne narušavaju drugi instrumenti, već pred sam kraj, kao ‘finish’, kako bi pridonijeli dramatici, dolazi podrška ostatka benda.

“The Wanderer” zatvara istoimena pjesma, laganijeg tempa, upravo kako je album otvorio intro, uz intimniju akustičnu atmosferu, ali i komercijalniji zvuk. Tu se pak instrumentalno u prvi plan ugurala akustična gitara koja svojim zvukom podsjeća na pjesme tipa “Have You Ever Really Loved A Woman“.

Tek drugi, ali dobar album, kroz koji se nisu uplašili eksperimentirati s različitim elementima, pokazuje da od ovog benda možemo očekivati još dobrih ideja. Naslov albuma dobro opisuje novi materijal, još se osjeti da pomalo ‘lutaju’ u pronalaženju onoga što doista jesu, no svakako je da su na pravom putu.