Još se ne predaju

Nakon što je na prošlom albumu Kraljevskog apartmana “Čuvar tajni” svoje mjesto za mikrofonom Lotke prvi put prepustio nekom drugom, Zoran Zdravković, vođa benda, i Lotke ovog su se puta opametili i vratili majstora nazad na njegovo prirodno mjesto – na čelo Kraljevskog apartmana.

Na ovom albumu Zoran Lalović Lotke čak je i producent.Kraljevski apartman jedan je od trenutačno najvažnijih bendova starog hard rock i heavy metal zvuka na ovim prostorima. Istovremeno, Apartman je jedan od rijetkih bendova kojem se klasifikacija ‘heavy metal’ može staviti bez grama grižnje savjesti jer velika je većina bendova takvog usmjerenja ipak zapravo čisti hard rock (Opća opasnost, Atomsko sklonište, Vatreni poljubac), ali se zbog nedostatka domaćeg heavy metala, kad je on bio najpopularniji žanr na svijetu, ta etiketa ljepila na sve koji su imali gitaru i dugu kosu.Kraljevski apartman izdao je novi album “Igre bez pravila” kojim se ni milimetar nije maknuo od svog karakterističnog zvuka koji se sastoji od jakih i agresivnih pjesama i solidnih, ne i fantastičnih, balada. Prva pjesma na albumu zove se “Zona sumraka” i predstavlja bend opet u naponu snage, uz agresivan i heavy pristup. Sljedeća i naslovna “Igre bez pravila” ide u istom smjeru, a prva balada na albumu jest “Nebeski sud“, jedna od onih pomalo klišeiziranih pjesama na kojima je Zele Lipovača doktorirao jedno sedam puta. “Ti mi noćas trebaš” još je jedna pjesma ovakvog laganijeg pristupa.

Pjesma “Magija” posvećena je preminulom Ronnieju Jamesu Diu i zaista zvuči kao nešto između Rainbowa i Black Sabbatha. Pjesma “Šta ću sa tobom” ostat će vjerojatno zapamćena samo po tome što su usred pjesme ubačene trube koje se čine apsolutno nepotrebne. “Kreni” i “Dodaj gas” obje govore o motorističkim shemama koje su iznimno bliske Apartmanu, a jasno vuku korijene iz “Motora” i “Paklenih vozača”, dva najbolja primjera ‘motorističkog rocka’.

Posljednja dionica albuma najznačajnija je po tome što na samom kraju izdanja donosi novu verziju “Dame iz kraljevskog apartmana“, odlične pjesme koja svoju novu verziju ipak nije trebala jer ponosno može stajati sama za sebe.

Kraljevski apartman još se jednom pokazao na razini. Na albumu nema nijedne pjesme ranga “Ne verujem u lažne anđele” ili “Vidim i kad zažmurim”, ali, osim spomenutih truba, nijedna pjesma nije razočaravajuća.

Kraljevski apartman još se može držati iznad vode, a s Lalovićom za mikrofonom to izgleda i zvuči točno onako kako bi trebalo. Rockerski, jako, agresivno, motoristički, ponekad i sjetno, ali uvijek ‘muški’ i pozitivno zastarjelo. Hrvatskoj nasušno trebaju dobri hard rock bendovi, jer scena je vrlo slaba, praktički oduvijek. Pa makar ih uvozili.