Još jednom, po stoti put

    1482

    Black Label Society

    Shot To Hell

    Datum izdanja: 14.08.2007.

    Izdavač: Roadrunner / Dancing Bear

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Concrete Jungle
    2. Black Mass Reverends
    3. Blacked Out World
    4. The Last Goodbye
    5. Give Yourself to Me
    6. Nothing’s the Same
    7. Hell is High
    8. New Religion
    9. Sick of it All
    10. Faith is Blind
    11. Blood is Thicker Than Water
    12. Devil’s Dime
    13. Lead Me to Your Door

    Osam albuma u osam godina?! To mogu samo najbolji, ili samo najdosadniji. Zakk Wylde je vjerojatno jedna od rijetkih preostalih heavy ikona, ali trenutnim radom neće Black Label Society uzdići više nego što je bio.

    Čovjek sa čupetinom, bradurinom i najvećim lancem koji sam ikada vidio da netko nosi na hlačama (eventualno Rob Zombie) već desetljećima je znan kao gitarist u bendu Ozzya Osbournea, a od 1999. uporan je i s ovim ‘projektom’.

    Čovjek je jako simpatičan, poznat po svojim pinch-harmonijama, ali svake godine naštancati novi album – to više nitko ne radi, i očito postoji razlog za to. “Shot to Hell” ponavljanje je većine usvojenog pa se i ovaj put sve svodi na himničke hard-rock stvari sa čvrstim gitarama i njegovim dvoglasnim vokalom, koji s pravom ima status totalnog outsidera u njegovoj glazbi.

    Ove žešće stvari (“Concrete Jungle“, “Black Mass Reverends” i “Hell Is High“) složene su tako da ih s dolaskom sljedeće zaboravite, malo novijeg Ozzy-stila, nešto Sabbatha, puno Alice in Chains stila, i vokali koji nekeko ciljaju na mračniju i dublju verziju Laynea i Axla.

    Muziku podržava

    Ali, ovaj album pokazao je još jednu stvar – ogroman udio tipičnih staromodnih laganica.

    Zna se da metalci rade najbolje laganice, ali ovdje su sve međusobno slične i ubačene kao da moraju popuniti album. “The Last Goodbye“, “Nothing’s the Same“, “Lead Me to Your Door” i varljivog naziva “Sick of It All” sve nekako u zraku ostavljaju osjećaj kao da se prisjeća velikog prijatelja – Dimebag Darella, ali i podsjećaju da je baš taj čovjek znao napraviti puno inovativniju i bolju melodiju.

    Faith Is Blind” je pokazatelj da smo sve ovdje već čuli s albumom “1919 Eternal” pa se može reći da je pokrao samog sebe u ovom bendu i u riffovima koje posuđuje Ozzyu. Recimo da je najbolja stvar “New Religion“.

    To je to, album za zaborav, ali i album za prisjećanje na ovog čovjeka. Zakk Wylde složio je hrpu nekakvih rock-metal stvari, nimalo se ne može reći da se smekšao (unatoč dosta laganica), nije se ni promijenio, ali u tolikoj mjeri da sve zvuči isprano i dosadno.

    Dosta riffova je pamtljivo i dobro, ali cijeli album zbilja je proletio neprimjetno. Tipična BLS rock stvar, pa još jedna, pa onda srcedrapajuća laganica iz 80-ih, pa opet dvije heavy stvari s njegovim prepoznatljivim gitarama, pa opet staromodna laganica. I tako tri-četiri puta i evo vam cijelog albuma, koji je krcat fillerima.

    Možda se zbilja okladio da će snimiti osam albuma u osam godina…

    Muziku podržava