Još jedno osvajanje sjevernjačkih prostranstava

Po imenu benda, albuma, a pogotovo po izdavaču dalo bi se lagano naslutiti kako se ovdje radi o power metalu. I da, Last Kingdom je upravo to, dolazi iz Švedske, ovo mu je prvi album, svira tradicionalni power metal s atmosferom na tragu Lost Horizona, ali s nešto ograničenijim horizontima.

Ovo je klasični power metal kakvog se u zadnje vrijeme izbjegava, koji ne podilazi heayvu ili progresivi, sa čvrstim, kompaktnim melodijama, većinski brzim borbeno-himničnim ritmovima, pomalo zabavnom, opuštajućom atmosferom i privlačnim refrenima u kojima su glavni vokali često ‘pokriveni’ višeglasnim back izvedbama. Privlačni, odmjereni riffovi i ‘cleany’ solo dionice također su mu odlika, klavijature su dobile izuzetno mnogo prostora i osim pratećih, preuzimaju i glavne uloge. I to dobro zvuči.

Vokali su jako dobri u nižim izvedbama, prijelazi u više intonacije sa skvičanjima baš se i ne uklapaju, dok bubnjevi nisu prenapadni, pogotovo ne u brzim, duplim bas izvedbenim dijelovima, a bas gitare mogu se doživjeti pravom potporom.

Himnični power metal naslovi su “Chronicles Of The North” i “Warrior Kings“, razrađenija i strukturaliziranija s orkestralnim klavijaturističkim ‘touchem’, tužnijim pianom, malo growla i sporijih dijelova je “Daylight Retreats“, a srednje brza s tendencijama ubrzavanja, “Abandonded”, ubraja se u red konstruktivnijih, raznolikijih, s paralelnim dvoglasjem, idejnijim solažama, violinama, zborom, pianom i mnogo melankolije na kraju.

Za početak je ovo dobro i tako bi se trebalo nastaviti, bez ikakvih traženja novih puteva, jer za to ipak treba malo više kvalitete, koju Last Kingdom ovdje nije prikazao. No da je nema, to se ne bismo usudili tvrditi i to će trebati pokazati na ‘najškakljivijem’, drugom albumu.