Manegarm
Legions of The North
Datum izdanja: 28.07.2013.
Izdavač: Napalm records
Žanr: Black Metal, Death Metal, Folk Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Jedan od brojnih bendova koji etiketiraju kao ‘viking metal’ švedski je Manegarm, koji se u početku, a bilo je to 1995. godine, zvao Antikrist.
Manegarm je u skandinavskoj mitologiji vuk koji preživljava hraneći se
krvlju umirućih ljudi i na Ragnarök guta Mjesec, a u glazbenom svijetu
radi se o bendu čija se glazba bazira na black metalu, s nemalim
utjecajima death i heavy metala, te glazbenim i tekstualnim elementima
skandinavskog folka. Bend je to koji je u svojoj 18-godišnjoj karijeri
snimio nekoliko sasvim pristojnih albuma, ali nikada se nije uspio
izvući iz sjene svojih poznatijih zemljaka. Nekih nastalih prije, a
mnogih, bogme, i poslije njega.
U red tih solidnijih izdanja ubraja se i “Legions of The North“, koji već u samom naslovu naznačuje bitnu promjenu u odnosu na ranija izdanja. Naime, za razliku od dosadašnjih koji su bili na švedskom, na ovom su albumu tekstovi, vezani uz skandinavsku mitologiju, većinom na engleskom jeziku. No takva promjena nije od sebe odgurnula tradicionalni sound svojstven skandinavskim bendovima. Od mnogih sličnih sastava, Manegarm se razlikuje, da se tako izrazimo, osvježenijim sirovijim pristupom, iako se ne mogu ne uočiti utjecaji ranih black i death metal bendova.
Privlačni epski zborovi pojačavaju mu epsku orijentaciju i dramaturšku atmosferičnost, nešto je ženskih vokala i sjetnijih akustika, a obilje je melodija u svim presjecima. Instrumentalne izvedbe prilagođavaju se stilskim izmjenama unutar pjesama, pa se tako gitare mogu čuti u verzijama od čišćih, sve do spuštenijih i ‘crnjih’ tonaliteta koji donose siroviji sound, bubnjeva ima u pravilnim, 1/1 ritmovima, mitraljirajućim varijantama ili bijesnim blastbeatovima, a baseva u mirnim podrhtavanjima ili pak u očekivanijim dubljim i mračnijim distorzijama. Vokali su također poprilično raznoliki, kreću se od klasičnih blackerskih screamova, death metalu sklonih growlova, emotivnijih povišenih ili grubljih, hrapavijih i bahatijih clean izvedbi. Raznolikost, a prije svega i dinamičnost albuma, nameću potrebu stalnih izmjena vokalno-instrumentalnih predložaka.
Vjetar, klavijature, zlobno graktanje i plemenski bubanj odašilju tipičnu dramaturšku najavu kroz intro “Arise”, “Legions of The North” premoćna je pjesma oslonjena na black metal s kombinacijom vrištanja i dubokih growlova, štogod zborovanja, ali i s utjecajnim folk/heavy melodijama i zborom. Borbenog je naboja “Eternity Awaits”, koja otprilike ravnomjerno kombinira spomenute stilove, teže i mračnije riffove uočavamo u melodic black/death metalu sklonijoj “Hordes of Hel“, sa zborskim vokalima u refrenima, a “Tor Hjälpe” pripada u red kompleksnijih pjesama s dominacijom blacka i finim akustično/bas/violinskim interludijem u kombinaciji brzih i srednjih ritmova.
“Echoes From The Past” je melodic death metal srednjeg ritma s akustičnim interludijem i nježnijim ženskim pjevanjem, “Forged in Fire” sirovija ‘blackerija’ s novim akustikama, te gudanjima i marševskim drumom u prelamajućem interludiju, koji ju odvodi u melodičnije predjele. Onomatopeja vjetra, zgusnute akustike i kontinuirani melankolični ugođaj tvore folk baladu “Raadh“, s podjednakim udjelom ženskih i muških vokala, koja svojim mirnijim ritmovima privodi kraju još jednu u velikom nizu vikinških bitaka.
Koja je nad sjevernjački krajolik ponovno nadvila tmurne oblake i završila još jedno putovanje skandinavskim prostranstvima. Putovanje koje će, nema sumnje, vrlo brzo dobiti svoj nastavak. Ne nužno od Manegarma, no koncentracija bendova takvih razmišljanja naprosto je poprimila takve razmjere da neće dugo trebati da se pojavi neki sličan album. Nekog poznatog ili možda nekog manje ili više nepoznatog benda. Ta sličnost, prije svega s gomilom ranijih, a sigurno i onim nadolazećim albumima, za “Legions of The North” bio bi jedini ozbiljniji nedostatak. Ostalo je sve na svom mjestu.