Još jedna vikinška priča bez stvarnog kraja

    958

    Manegarm

    Legions of The North

    Datum izdanja: 28.07.2013.

    Izdavač: Napalm records

    Žanr: Black Metal, Death Metal, Folk Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Arise
    2. Legions of the North
    3. Eternity Awaits
    4. Helvegr
    5. Hordes of Hel
    6. Tor Hjälpe
    7. Vigverk
    8. Sons of War
    9. Echoes From The Past
    10. Fallen
    11. Forged in Fire
    12. Raadh

    Jedan od brojnih bendova koji etiketiraju kao ‘viking metal’ švedski je Manegarm, koji se u početku, a bilo je to 1995. godine, zvao Antikrist.

    Manegarm je u skandinavskoj mitologiji vuk koji preživljava hraneći se
    krvlju umirućih ljudi i na Ragnarök guta Mjesec, a u glazbenom svijetu
    radi se o bendu čija se glazba bazira na black metalu, s nemalim
    utjecajima death i heavy metala, te glazbenim i tekstualnim elementima
    skandinavskog folka. Bend je to koji je u svojoj 18-godišnjoj karijeri
    snimio nekoliko sasvim pristojnih albuma, ali nikada se nije uspio
    izvući iz sjene svojih poznatijih zemljaka. Nekih nastalih prije, a
    mnogih, bogme, i poslije njega.

    U red tih solidnijih izdanja ubraja se i “Legions of The North“, koji već u samom naslovu naznačuje bitnu promjenu u odnosu na ranija izdanja. Naime, za razliku od dosadašnjih koji su bili na švedskom, na ovom su albumu tekstovi, vezani uz skandinavsku mitologiju, većinom na engleskom jeziku. No takva promjena nije od sebe odgurnula tradicionalni sound svojstven skandinavskim bendovima. Od mnogih sličnih sastava, Manegarm se razlikuje, da se tako izrazimo, osvježenijim sirovijim pristupom, iako se ne mogu ne uočiti utjecaji ranih black i death metal bendova.Isto tako, treba reći da je izraženi naglasak na metalu, dok su folklorni elementi profinjeno-decentni, s odmjerenim ubacivanjem u kompozicijske strukture pjesama. U konačnici zvuči puno bolje i stabilnije nego da je materijal nakrcan folkerskim idejama, što često zna imati kontraefekt. Jednostavnije rečeno, narodnjački se melos ne ‘siluje’ i ni u jednom se trenutku ne inzistira na njemu. Unatoč trima instrumentalima, album je poprilično dug, traje 52 minute, što preostalim pjesmama donosi prosjek od oko pet i pol minuta trajanja i daje dovoljno vremena i prostora da se u njihovim strukturama pronađe mjesta za progresivnije ideje.

    Privlačni epski zborovi pojačavaju mu epsku orijentaciju i dramaturšku atmosferičnost, nešto je ženskih vokala i sjetnijih akustika, a obilje je melodija u svim presjecima. Instrumentalne izvedbe prilagođavaju se stilskim izmjenama unutar pjesama, pa se tako gitare mogu čuti u verzijama od čišćih, sve do spuštenijih i ‘crnjih’ tonaliteta koji donose siroviji sound, bubnjeva ima u pravilnim, 1/1 ritmovima, mitraljirajućim varijantama ili bijesnim blastbeatovima, a baseva u mirnim podrhtavanjima ili pak u očekivanijim dubljim i mračnijim distorzijama. Vokali su također poprilično raznoliki, kreću se od klasičnih blackerskih screamova, death metalu sklonih growlova, emotivnijih povišenih ili grubljih, hrapavijih i bahatijih clean izvedbi. Raznolikost, a prije svega i dinamičnost albuma, nameću potrebu stalnih izmjena vokalno-instrumentalnih predložaka.

    Muziku podržava

    Vjetar, klavijature, zlobno graktanje i plemenski bubanj odašilju tipičnu dramaturšku najavu kroz intro “Arise”, “Legions of The North” premoćna je pjesma oslonjena na black metal s kombinacijom vrištanja i dubokih growlova, štogod zborovanja, ali i s utjecajnim folk/heavy melodijama i zborom. Borbenog je naboja “Eternity Awaits”, koja otprilike ravnomjerno kombinira spomenute stilove, teže i mračnije riffove uočavamo u melodic black/death metalu sklonijoj “Hordes of Hel“, sa zborskim vokalima u refrenima, a “Tor Hjälpe” pripada u red kompleksnijih pjesama s dominacijom blacka i finim akustično/bas/violinskim interludijem u kombinaciji brzih i srednjih ritmova.

    Echoes From The Past” je melodic death metal srednjeg ritma s akustičnim interludijem i nježnijim ženskim pjevanjem, “Forged in Fire” sirovija ‘blackerija’ s novim akustikama, te gudanjima i marševskim drumom u prelamajućem interludiju, koji ju odvodi u melodičnije predjele. Onomatopeja vjetra, zgusnute akustike i kontinuirani melankolični ugođaj tvore folk baladu “Raadh“, s podjednakim udjelom ženskih i muških vokala, koja svojim mirnijim ritmovima privodi kraju još jednu u velikom nizu vikinških bitaka.

    Koja je nad sjevernjački krajolik ponovno nadvila tmurne oblake i završila još jedno putovanje skandinavskim prostranstvima. Putovanje koje će, nema sumnje, vrlo brzo dobiti svoj nastavak. Ne nužno od Manegarma, no koncentracija bendova takvih razmišljanja naprosto je poprimila takve razmjere da neće dugo trebati da se pojavi neki sličan album. Nekog poznatog ili možda nekog manje ili više nepoznatog benda. Ta sličnost, prije svega s gomilom ranijih, a sigurno i onim nadolazećim albumima, za “Legions of The North” bio bi jedini ozbiljniji nedostatak. Ostalo je sve na svom mjestu.

    Muziku podržava