Još jedna hrvatska pop verzija Norah Jones

U posljednje vrijeme na hrvatskoj estradi je krenulo malo bolje praćenje svjetskih trendova, makar smo u zaostaku barem pet godina. Norah Jones je još 2002. s albumom “Come Away with Me” malo bolje progurala jazz k mainstreamu, a sada se kod nas pojavljuje sve više pjevača i pjevačica koji furaju sličnu spiku. Jedna od njih je i Leonora.

Leonora Surian je mlada glumica iz riječkog HNK koja si je očito zacrtala da mora pokoriti Hrvatsku u što kraćem roku, pa tako osim ovog CD-a “Moj mali svijet” paralelno glumi i u jednoj novoj sapunici na našoj dalekovidnici. Glumu neću komentirati, ali glazbeni dio hoću.

Vidi se da je Leonorin projekt pomno isplaniran, budući da sve dolazi više-manje odjednom. Što se tiče samog “Moj mali svijet”, i na njemu se uočavaju dvije osnovne stvari, a to je da je Leonora samo lijepo lice koje prekrasno pjeva, pošto uopće nije sudjelovala u pisanju stihova i glazbe, te da je taj manjak pretvorila u veliki plus jer je uspjela skupiti elitne autore da joj pripomognu među kojima se ističu Ivo Popeskić, Henry Radanović, Marko Lazarić, Ante Gelo, Ricardo Luque, Elvis Stanić… Mislim, s takvim autorima i gostima se teško može promašiti!

Bilo kako bilo, Leonora je osoba koja iznosi najveći teret pjevajući te pjesme, a to čini vrlo uvjerljivo. Lagane jazzy podloge s izrazitim pop melodijama otpjevane su vrlo seksipilno i zavodljivo, čime smatram da bi eventualni koncerti mogli bili pravi mamac za muški dio publike.

U 10 pjesama nema nekog pretjeranog odstupanja od zadanih žanrovskih granica, što je i dobro jer ne znam kako bi se Leonora snašla u nešto živahnijim pjesmama.

Po mojem mišljenju najgora stvar na albumu je “Nemam vremena” jer je prepuna kompromisa i glupog teksta koji kulminira sa stihovima “Mogla bih usporiti, već imam izvrstan plan/maštam i naručujem još jednu kavu za van“. U nju je ubačena vrlo živahna atmosfera, vrlo popični refren s mnoštvom back-vokala uz više-manje lošu interpretaciju same pjevačice, pa je lakše stisnuti tipku ‘next’ nego se dalje mučiti s ovom pjesmom.

Ipak, tu se nalazi i nekoliko pravih bisera zbog kojih vidim budućnost Leonore na glazbenoj sceni, posebno ako će i dalje imati ovakvu ‘mašineriju’ iza sebe.

U prvom redu tu mislim na odličnu uvodnu tužnu ljubavnu baladu “Na stari put” i “Ne volim te više” s čijom izvedbom pokazuje sav svoj glazbeni potencijal.

Možda sam u nekim trenucima bio prekritičan, ali to je iz razloga što ne volim kada se pjevači(-ce) uopće ne potrude barem napisati pokoji tekst za svoj album kao što je i ovdje to primjer.

Da je album samo djelomice autorski odrađen od strane Leonore, svakako bih joj dao veću ocjenu, ali ovako ne mogu jer ostaje taj dojam male ispraznosti. Svejedno, nizom pjesama pokazala je da zaslužuje dobiti dio estradnog kolača zbog svojeg simpatično mekog vokala i zanimljivih interpretacija.

Vidi se da je Leonora vrlo ambiciozna žena, zna što želi, pa se nadam da neće izgoriti nakon velikog buma kojeg će joj donijeti sapunjara. Ako joj se u glumi nešto izjalovi, ostat će joj ovaj glazbeni dio u kojem će morati više sudjelovati nego na “Moj mali svijet” jer neće uvijek moći računati na elitne pop i jazz autore kao što je ovdje primjer.