Još jedan biser u nizu

S ‘Posljednjom večerom’ održanom početkom 2005. godine te proslavom dvadeset i petog rođendana CD/DVD izdanjem “25 To Live” vrlo uspješno ‘Nuclear Blast razdoblje’ Grave Diggera je finalizirano. Sada je na red došla nezavisna španjolska kuća Locomotive Records za koju je bend sklepao svoj trinaesti po redu album nazvan “Liberty Or Death“.

Sloboda, rat i mir. To je ono što je inspiriralo glavne aktere ove recenzije na stvaranje ovog uratka, ostvarenja koje je po mnogočemu dostojan nasljednik vrlo hvaljenog “The Last Supper“. Kod ovog benda nikada nije bilo prevelikih iznenađenja, te je tako i ovaj album stvoren u tipičnom Grave Digger ‘obliku’, s prepoznatljivim ‘raf’ vokalom, odličnim rifovima, zanimljivim solažama, ‘sing-along’ refrenima te klavijaturističkim ‘upadicama’.

Produkcija albuma je očekivano sjajna, grubi glas Chrisa Boltendahla na vrhuncu, muzička kolaboracija Becker/Schmidt/Arnold na nivou, a atmosfera je poprilično mračna.

Album je isprepleten pjesmama koje variraju od srednjeg umjerenog, sve do brzog tempa. Primjerice, sama naslovna stvar, “Liberty Or Death”, koja je ujedno i prva na albumu, bazirana je na heavy rifovima srednjeg tempa, dok je već druga pjesma albuma, “Ocean Of Blood“, znatno brža.

“Forecourt To Hell” također spada u drugu skupinu i to je možda najbolja stvar na albumu, dok “Silent Revolution” predstavlja jedan zgodan primjerak onih umjerenijeg tempa. Vrijedna spomena je i “Ship Of Hope“, sjajna pjesma baladnog tipa, no koja je kao bonus uvrštena samo u digipak izdanje.

Još jedna zanimljiva kompozicija je i “Massada“, orijentalne tematike i prizvuka no, ujedno, ovo je i pjesma koja najviše odskače od cjelokupnog albuma i možda ju je bend ipak trebao ostaviti sa strane za neki budući projekt.

“Liberty Or Death” je sudeći po svemu navedenom uistinu dostojan nasljednik svoga prethodnika. Mračan i ‘klasičan’ kakav je stare fanove neće razočarati, a nove će zasigurno privući. Siguran kandidat za HM album godine.