Još i danas prolazi samo vjeran pas

    2391

    Termiti

    LP Ploča Vjeran pas (Reizdanje)

    Datum izdanja: 11.02.2008.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Vjeran pas
    2. Ja ne želim ništa
    3. Mama, s razlogom se brineš
    4. Vremenska prognoza
    5. Ujo gastarbajter
    6. Prljava sudbina
    7. Idem nestajem
    8. Žaca
    9. Zdravo Marijo
    10. Šminkeri
    11. Kišni razdraganci
    12. Crossofiran
    13. Pobuna
    14. Nova umjetnost
    15. Gibajmo se
    16. Miris tamjana
    17. Baš vas briga
    18. Redukcija (live)
    19. Ja ne želim ništa (live)
    20. Komercijalna ljubav (live)
    21. Igrokaz hajate (live)
    22. Vjeran pas (live)
    23. Miris tamjana (live)
    24. Skylab (live)

    Za razliku od zagrebačkog i beogradskog, riječki ‘ogranak’ novog vala u bivšoj Jugoslaviji nije dobivao prostora koliko je zavrjeđivao. Naravno, to ni u kom slučaju nije značilo da je manje vrijedio, jer nesporno je da kvaliteta riječkih nimalo nije zaostajala za ZG/BG bendovima koji su se u afirmirali na prijelazu sedamdesetih u osamdesete.

    Potpora publike Riječanima nije izostajala, ali je očito da je ona prava nedostajala među izdavačima, mada mi niti dan danas nisu jasni razlozi zašto je tome tako. Da se ovako nešto odbije ili ne iskaže interes za objaviti, trebaš biti gluh, lud ili se uopće ne razumjeti u muziku. I to još u tim vremenima.

    Doduše, riječki val bio je nešto (ili čak dosta) drukčiji, više onako ‘punkorockerskiji’, za što je trebalo nešto više razboritosti ne bi li ga se shvatio, ali opet… No dugoročnije gledano, ipak je ta svojevrsna diskografska blokada donijela korist riječkoj rockerskoj sceni u cjelini.

    Ekspanzija koja se dogodila iz 80-ih na 90-e i kasnije, posljedica je upravo ‘novovalnih’ događanja. Ne treba niti reći da su veliki riječki bendovi nastali na ‘pepelu’ novog vala, a i utjecaj kod nekih drugih, uvjetno rečeno manjih, bio je i još uvijek je dosta zamjetan.

    Muziku podržava

    Dosadno je već govoriti o tome, ali kada je rock kod nas svugdje ‘pukao’, nestao, izgorio, nije u Rijeci, koja je zasluženo preuzela primat ‘najrockerskijeg’ hrvatskog grada i još danas tu titulu čvrsto drži. Neki bi rekli da to i nije teško jer baš i nema neku posebnu konkurenciju, ali ja se ne bih s time složio. Ipak ima nešto posebno u tom ‘riječkom zraku’.

    A što se to točno događalo prije tridesetak godina, izuzetno se dobro može, uz box set “Riječki novi val – Antologija“, razabrati i na “LP Ploči Vjeran pasTermita, jednog od bendova koji u svojem ‘originalnom’ izdanju nije uspio objaviti službenu ploču.

    Sjećam da se smo mi u malim sredinama poistovjećivali naslovnu pjesmu ne samo s Termitima, nego i dobrim dijelom sa cijelom riječkom scenom, jer je od svih bila daleko najpoznatija. Uz dužno i veliko poštovanje prema Parafima, koji su također imali svoju, čak i brojniju publiku među ekipom u kojoj sam se kretao.

    Što se pak tiče Termita, koji i jesu predmet ove analize, izuzev još pokoje njihove pjesme, do njihovog kompletnijeg materijala nije se uspijevalo lako doći. A koncertni nastupi bili su nešto čemu smo se mi mali moglo samo nadati, pa su tako plesnjaci i ‘diskači’ bili ograničeni uglavnom na “Vjernog psa“.

    Zato mi je ova kolekcija svih pjesama koje su Termiti snimili dobrodošla i gotovo jednako draga kao da sam je dobio prije dvadeset i nešto godina. 24 pjesme, 17 studijskih, snimljenih na dva sessiona i sedam koncertnih, snimljenih na dva koncerta, imaju tek jednu ozbiljniju zamjerku. A ona se odnosi na dosta tanku produkciju, pogotovo onu s live-naslova, no s obzirom na uvjete i vrijeme u kojima su se snimale, zvuče sasvim dobro i više nego podnošljivo.

    Puno je toga u okviru analiza riječke scene rečeno i napisano o Termitima pa neću previše filozofirati i nanovo apostrofirati njihove divlje, agresivne, energične, beskompromisne punkorockerske himne, izvođene na jednako, pa ajmo reći ‘običnim’ rječnikom, krajnje provokativnim koncertima.

    Samo ću ustvrditi, opet ne novo, da su ovo kompozicije koje su daleko više pratile svjetske nego tadašnje Yugo trendove. I, što je najzanimljivije, nisu puno zaostajale za njima. Pjevati, govoriti, raditi i živjeti na način na koji razmišljaš, evidentno je bio glavni moto ovih momaka.

    Nemojte mi vaše misli gurati u moje misli ja sam mlad i znam što hoću” kaže se u pjesmi “Nova umjetnost“, što možda i najzornije dokazuje način na koji su zamišljali vrijeme u kojem su živjeli i radili.

    Neki bi Termite možda nazvali buntovnicima, no oni su samo jedni od predvodnika generacija koje osobne frustracije nisu rješavali divljanjem po cestama, beskonačnim opijanjem, razbijanjem izloga ili masovnim tučnjava, a novac bjesomučno trošili na telefonske kartice.

    Sve se to drukčije, puno svrsishodnije i društvu korisnije radilo na koncertima. Tamo se iz sebe izbacivalo ve pozitivno i negativno. A što je najzanimljivije, na takve se izljeve radosti i kvalitetnijeg ispunjavanja slobodnog vremena tada gledalo i ponašalo prema tome puno strože, da ne kažem idiotskije, nego na današnje gadarije i budalaštine.

    Da je tome tako, najbolje se može procijeniti na multimedijalnom dodatku, na kojem je isječak iz filma Bernardina Modrića “Ritam rock plemena“, gdje se vrlo lijepo mogu vidjeti urnebesni nastupi Termita ‘ukrašeni’, recimo, WC-školjkama, ali i osvrti Darka Glavana i članova benda na ta vremena.

    Baš će taj dodatak u svojih par minuta trajanja karijeru (prekratku) ovog benda vjerojatno puno bolje prikazati nego je to napravljeno u gornjim redovima. I zaokružiti predivno svjedočanstvo o predivnom, davno zagubljenom vremenu. Bez sumnje, ovo je hrvatski spomenik kulture i trebalo bi ga zakonom zaštititi.

    Muziku podržava