Jorja Smith: mlada nada engleskog R&B-a i njen debi album

Mlada engleska nada R&B-a, Jorja Smith, izdala je proljetos svoj album previjenac naslova “Lost & Found”. Jorjin put počinje 2016. objavom pjesme “Blue Lights” na SoundCloudu. Uskoro ju je primijetio nedavno recenzirani Drake čiji je sasvim opravdani shoutout akcelerirao njenu karijeru. Gostovala je i na nekoliko njegovih koncerata u Velikoj Britaniji, pjevala na dvije pjesme na albumu “More Life”, izdala EP naziva “Project 11”, ušla na Black Panther soundtrack, zaradila nominaciju na  MOBO Awards i završila na četvrtom mjestu BBC Sound of 2017 te, dakako, privukla pažnju javnosti. Tu je i suradnja s Kali Uchis. Jorjin pristup njenoj glazbi dosta je smiren i ležeran. Tako se i njen debi album dogodio tek kada je bila spremna objediniti skup pjesama u konkretno izdanje.

“Lost & Found”, pomalo dosadan naslov, ostavlja dojam kao da nas čeka nešto već viđeno ili čuveno. Srećom nije baš tako. Ime je opravdano, s obzirom da pjesme dolaze iz različitih perioda njezina odrastanja. Ovaj iznenađujuće dobar album provest će vas kroz sentimentalne misli mlade Jorje, milovati vaše uši bujnim, zrelim zvukom, akustičnim trenucima i različitim vokalnim interpretacijama talentirane Smith. “Lost & Found” je R&B album s pop prizvukom, a intimna atmosfera čini ga posebnim. Emotivne tekstove otkrivajući aranžmani ostavljaju tek naizgled ranjivima. Lirski se izdanje vrti oko nekoliko sudbonosnih susreta, zaljubljenosti, beskrajnog analiziranja ljubavi i vlastitog bića, s malo čuđenja i pokojeg razočaranja, ali se bavi i pokojim društvenim problemom. Jorja sa svojim stavom može mnogo toga izvući, ali album, iako ima jačih i slabijih trenutaka, stihovno dobro stoji. Njen glas i aranžmani ipak preuzimaju svjetla pozornice.

Uvodna pjesma, istog naziva kao i album, opušteno otvara ovo lijepo izdanje. Stvara se dojam da će avantura biti sretnija nego što zapravo jest. Bile pjesme tužne ili ne, dovoljno su snažne i većinom optimistične. Bez imalo osude njenih godina, “Teenage Fantasy” je zbilja zreo tekst i naprosto savršeno odrađen posao svih prisutnih na ovom ostvarenju. Blagi efekt u glasu na refrenu i čist glas u versovima bila je jednako zanimljiva odluka. Napisan kad je Jorji bilo tek 16 godina, “Teenage Fantasy” je jednostavno i iskreno ispričana priča o svima nam poznatim tinejdžerskim zaljubljenostima kad mislimo da je nešto tada neuzvraćeno smak svijeta. Jorja je to divno opisala i učinila pjesmu pravim primjerom mladim generacijama da nije sve tako sivo.

“February 3rd” aktualni je singl na kojem prozračne dionice Jorje Smith stvaraju atmosferu iz koje je teško izaći ili ju napustiti. “Where Did I Go?” najdinamičnija je na albumu i svojim ugođajem na tragu “Lost & Found”. Minimalistički, ali jako cool glazbeni spot za ovu pjesmu prikazuje samo njeno nevjerojatno lijepo lice i super frizuru. U ovo vrijeme kada se u video spotove pokušava ubaciti štošta, video za “Where Did I Go?” objedinjuje sve što je važno za dobro pop iskustvo, a to su dobra pjesma, karizmatičan izvođač i oku ugodna prezentacija. Od tuda možda poveznice s Aliciom Keys, jer Jorja u spotu imidžem malo podsjeća na Keys u spotu pjesme “Fallin’”. Uslijedit će divna “On Your Own” s direktnim, teškim refrenom i stihovima “Take it all, on your own tonight, you’re all alone tonight”. Pjesma je prvi puta otpjevana uživo na ovogišnjoj Coachelli.

Gudačka sekvenca na “The One” ostavlja snažan dojam, a zadnji refren u koji se nastavlja konačni trajni utisak. Nakon malenoga emotivnog vrtloga na “The One” dolazi “Wondering Romance”. “Take it how you want it, take all my love”, bolno će Smith. Preko mosta do kraja pjesme, kroz njene nježne riječi i pomalo stegnute note, glazbom se pokušava stvoriti taj dojam lutanja. Slijedi sudbonosna “Blue Lights”, ujedno najavni singl albuma, napravljen na sampleu “Amour, émoi… et vous” od Guyja Bonneta i Rolanda Romanellija. Tu je i sample pjesme “Sirens” od Dizzeeja Rascala, ali s Jorjom, “Blue Lights” zvuči potpuno njezin i originalno. Pjesma je inspirirana školskim projektom u kojem je istraživala mišljenje učenika o policiji. Ustanovila je da većina učenika mrzi policiju, ne vjeruje im iako nisu ništa (s)krivi(li). Jorja je dojmove svog istraživanja krasno ukalupila u ozbiljno dobru stvar, odličnog teksta i po(r)uke.

Upravo na “Lifeboats (Freestyle)” Jorja se dotiče još društvenih problema. Mnogo je stihova na ovoj pjesmi koji su vrijedni citiranja, ali izabrao sam, “A flood to take us under if we can’t afford the life jackets. Majority don’t even have the life jacket”. U očekivano hip-hop-ish aranžmanu, Smith prelazi razne probleme kulminirajući u originalnom refrenu stihovima “Why do we watch them drown? We’re too selfish in the lifeboats”. Album se lagano bliži kraju s tri pop pjesme manje od ostalih. “Goodbyes” tako potpuno neopterećen formom predstavlja odličan akustični doprinos albumu. Jorjin falsetto uz stihove “You belong to the stars in the clouds” prekrasan je. “Tomorrow” nas vraća mračnijem ugođaju, kao da pripada prvoj polovici albuma i čini jednu od boljih pjesama na izdanju.

“Lost & Found” zatvara velika “Don’t Watch Me Cry” koju je Jorja prvi puta izvela u sklopu showa “Later… with Jools Holland” u čuvenoj dvorani Royal Albert Hall. Srčana balada govori o neuspjeloj vezi i pitanjima koja dolaze kasnije. Jorja propitkuje zna li druga strana kroz što prolazi te jesu li osjećaji uopće bili uzvraćeni. Vjerojatno s predumišljajem, pjesma je postavljena tako da fino otvori album za novo preslušavanje.

Prve dvije trećine albuma upečatljivije su od ostatka, ali svakako sve zajedno funkcionira i više nego dobro. Također, pohvala Jorji na odluci da na albumu nema gostiju. Jorja se jednako dobro snalazi u melankoličnim pripjevima, visokim mostovima, koliko i u veselijim refrenima. Nema trenutka ovog albuma na kojem ona ne zvuči apsolutno svojom, samosvjesnom, a opet nekako bolno iskrenom. Sve je otpjevano upravo onako da se prenese točna emocija i ugođaj. Jorja kao najveće joj inspiracije navodi Amy Winehouse, Lauryn Hill, Aliciau Keys, Mos Defa i The Streets, a njeno pjevanju uspoređuju s Adele. S potonjim se toliko ne bi složio, ali utjecaji onih koji su ju inspirirali se dakako osjete.

Točno se sjećam kada sama prvi puta slušao ovaj album da sam toliko uživao da sam dohvatio player tek kada je trebalo ponovno pokrenuti reprodukciju albuma. Kako inače volim reći, ako je to slučaj kod albuma, da on dobro teče, tako ću reći i za “Lost & Found”. Melodije su na ovom albumu ono što stvarno osvaja. Sekcije pjesama idu iz jedne u drugu upravo tako da udaraju na emocije, pomalo potajice, polako, ali ustrajno, najbitnije, uvijek iznova sa svakim slučajem. Nema pjesama na ovom albumu koje će uhvatiti zub vremena. Možda je do žanra, a možda je samo toliko dobra. Ostavimo to pitanje otvorenim.

“Lost & Found” je previjenac, ali zvuči daleko iskustvenije. Jedan je to od albuma gdje nije bitno koja pjesma svira jer se u svakoj uživa. Album je odlično balans nade, sreće i nostalgije. Za Jorju, ovo je dobar, dostojanstven početak.