Jon Fratelli: Orkestralne klavirske balade

Pred kraj prošle dekade, Jon Fratelli umirovio je The Fratellise i krenuo u solo pohode, prvo s novim bendom Codeine Velvet Club, a potom i samostalnim albumom “Psycho Jukebox”. Sve je to jako nalikovalo na The Fratellise, pa nije ni čudno da je već 2012. vratio matični bend u život.

Još od tog vremena prvog solo albuma, najavljivao se novi kojeg nije htio odmah izdati. Dugo ga je kuhao i sad početkom 2019. je konačno izašao na vidjelo. I što mogu na prvu reći?! Ovo nije novi album The Fratellisa (kao raniji albumi van Fratellis formacije), već veliki odmak od njih k orkestriranim klavirskim baladama gdje se Jon htio maksimalno razgolititi. Koliko mu je uspjelo u tome? Paaaa, dobro je.

Ovdje nema smisla izdvajati određene pjesme jer sve djeluje kao jedna lagana cjelina u kojoj malo što iskače. Istina jest da možda Jonu nedostaje malo karizme ili nijansu upečatljiviji vokal za balade, ali dečko se dobro snalazi i isporučuje niz solidnih (ljubavnih) balada kojima želi dokazati da zna više od tipiziranih The Fratellis pjesama.

Za takav iskorak mu svakako treba čestitati, pa se nadam da će i ubuduće, dok mu The Fratellisi miruju, istraživati druge grane pop-rock glazbe. Iskustvo u tom teritoriju će mu dati još dodatan impuls, pa me ne bi čudilo da kroz par albuma krene putem Richarda Hawleya ili Gruffa Rhysa.

Iznenađenje ili ne, “Bright Night Flowers” je pravo osvježenje, iako tu nema nekih prejakih pjesama koje ćete pamtiti dulje vrijeme. Ovo je trenutno stanje duha zaigranog indie rock šarmera, a kud će ga to dalje odvesti, vrijeme će pokazati. U svakom slučaju plus iz zalaganja.