Jinxi napravili puni krug

Dvadeset godina od objavljivanja danas kultnog albuma “Second Hand”, drugog albuma u karijeri sastava, ali prvog koji je otpjevan na hrvatskom jeziku, Jinxi su se vratili na početak, pri čemu zvuče mlađe nego jučer, i pametnije nego sutra. Sastav i dalje svira bezobrazne, humorne, ironične ljubavne pjesme i pritom se pomalo osvrću na godine iza njih.

1997. je Psihomodo pop izdao album “Sextasy”, a Jinxi – album istog imena, samo dvije godine ranije. Dvadesetak godina poslije pjevač Psihomoda Davor Gobac gostuje na singlu “Maradona“, pa se i na toj simboličkoj razini zatvorio jedan krug. Kad već spominjem Jinxe i Psihomodo u istoj rečenici, i jedni i drugi u svojoj limenopuhačkoj sekciji imaju novovalne veterane: Jinxi Igora Pavlicu na trubi, a Psihomodo Jurija Novoselića Kuzmu na klavijaturama i saksofonu.

S jednom slabijom pjesmom “Šah i statistika” album “Pogrebi i pomiriši” spada među bolje albume grupe i opravdao je toliko iščekivanje – brojali smo dane krajem 2015., križali brojeve na kalendaru 2016., zaboravili na njega oko Valentinova 2017., i – oko Praznika rada, službeno je ‘vani’.

Naslov albuma je evokacija drugih vremena, nekadašnjih majica u osamdesetima, a i muzika evocira jedno drugo vrijeme, tridesete godine dvadesetog stoljeća, godine ekonomske recesije, koje nisu bile dobre prema mnogim ljudima. Takvu vizuru zauzimaju i Jinxi, s jedne strane sretni su što su živi, s druge strane ironični prema svemu i bez poštovanja prema bilo kome.

Osobno, iza svog pop-veselja koje Jinxi godinama isporučuju, tumačim da se krije određena doza tuge što su mladenački ideali o ljubavi i svijetu koji nas okružuje skršeni, i od ovog što je ostalo valja popraviti što se popraviti dade, malo uz smijeh, malo uz podsmijeh, a sve skriveno iz milozvučnih melodija i višeznačnih, ali ne pretjerano metaforičkih stihova.

Glavni autor u grupi Gordan Muratović Coco je zadržao dobar omjer ironije i autoironije u tekstovima, a sastav zvuči u skladu s godinama koje je proveo u svirci. Iskustvo se nabralo, svirka isprofilirala, jedni navikli na druge i znaju kako izvući maksimum. Od prilično ujednačene ploče odskaču “Continental Blue“, “U debelom hladu” (s Yayinom atipičnom vokalnom interpretacijom), “Jedni za druge” i “Easy“.

“Pogrebi i pomiriši” miriši na jedno od najboljih pop-djela ove godine.