Jeruzalem opet ‘u ofenzivi’

Melechesh je oformljen 1993. godine na ne baš plodnom tlu za etremni glazbeni, a pogotovo ne tekstualni izričaj – u Jeruzalemu.

Tri godine kasnije, kada su objavili prvi studijski album “As Jerusalem
Burns… Al’Intisar”, podigli su veliku prašinu na Svetom tlu i skrenuli
pozornost na sebe.

I to svojom unikatnom kombinacijom u kojoj žestoki black metal kombiniraju s mističnom atmosferom izraelskog/bliskoistočnog folklora i tekstova iz mezopotamske mitologije. I tako su u kontroverznim okolnostima, koje su kulminirale njihovim odlaskom iz Izraela, stigli do petog studijskog albuma koji bi se mogao svrstati rame uz rame s prethodnim, možda i njihovim najboljim izdanjem “Emissaries”, objavljenim prije četiri godine.

Da nisu baš ‘na dobru glasu’ u svojoj domovini, dokaz je i što su album snimali u malo poznatom studiju Babajim u Istanbul, no to nije nimalo utjecalo na konačni produkt, jer je u sviračkom i produkcijskom dijelu upravo onakav na kakvog su navikli fanovi benda.

Mračan, težak sound i ovdje kontrolira događanja kojima su ponovno oživljene drevne melodije upakirane u melodičniju varijantu black metala, koja je i ovoga puta proširena utjecajima deatha, thrasha i, posebno, psihodelije.

Gitare imaju rezak, oštar zvuk, bez obzira čuje li ih se u spuštenijim, blacku prirodnijim riffovima, ili u onim dignutim, okrenutim više heavyu, bas također ima jak sound čineći njegovu ukupnost još težom i napetijim, a bubnjanje je kaotično, eksplozivno, ali i dosta raznoliko.

Žestoki, pakleni, ‘siktajući’ vokali Melechesha Ashmedija, koji znaju i zagrowlati, ali i biti očišćeni, vode nas kroz sve pjesme, ispunjene jako mračnom atmosferom, sumornim, slojevitim riffovima, te tradicionalnim instrumentima.

S “The Epigenesis” je tako izvršen još jedan pravi, ‘dugosvirajući attack’ trajanja 70-ak minuta, upakiran u 11 pjesama koje se ‘vrte’ unutar srednjeg i brzog ritma, s puno različitosti dinamičnosti i zahtjevaju maksimalnu dozu usredotočenosti na njih.

Album otvara pjesma “Ghouls Of Nineveh“, srednjebrzi black-heavy s nešto višim riffanjem i soliranjem, te sirovim black pjevanjem, koja je uz “Illumination – The Face Of Shamash” udarna igla albuma, podijeljeno na dva dijela. Prijelomnica je prvi instrumental “When Halos of Candles Collide“, klasično srednjeistočno akustično ambijentalno djelo, na kojoj očekujemo da iz zvučnika počnu izlazit zmije otrovnice i izvijat se u sporom, psihodeličnom ritmu.

Urnebesnu “Defeating the Giants” favorizirat će blacku nastrojeni fanovi, “Negative Theolog” ima death elemenata, kao i značajnih udjela heavy melodija, “A Greater Chain Of Being” još je jedan akustični instrumental s naglašenim arapskim melosom, a za kraj smo ‘počašćeni’ s najdužom (12 minuta), a tako i ‘najkompliciranijom’ pjesmom na albumu, naslovnom “The Epigenesis“.

Od folk melodija, preko žestokih riffova, potmulijeg bubnjanja, tutnjajućeg basiranja, novih naleta vokalnog bijesa, pa do srednje brze agresije, sve nagovještava zanimljiv i originalan završetak još jednog albuma rijetkih originalaca na metal sceni.

Zato, s obzirom da su su se pojavile, doduše još uvijek ne i službeno potvrđene informacije kako bi Melechesh mogao održati još samo jednu turneju, bit će i više nego zanimljivo čuti kako ova zanimljiva struktura pjesama zvuči uživo.

Potencijal da sa zvučnika sa scene zvuče jednako dobro kao i iz playera nesumnjivo je velik, pa jedino što preostaje je teoriju provesti u praksu.