Jeremiah’s: Po pretjerano utabanim stazama

    384

    Jeremiah's

    Time To Rob

    Datum izdanja: 11.12.2018.

    Izdavač: Juda Records

    Žanr: Blues, Funk, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. When I
    2. Moving On
    3. Home
    4. Break Of The Day
    5. Little Brains
    6. Monkey
    7. Vegetation
    8. No Food
    9. Feeling

    Obzirom kako muzičkom scenom možeš zavladati bez da znaš pjevati ili svirati neki instrument (ali zato znaš npr. napisati i izrecitirati neki zajebantski ili provokativni tekst) uvijek je lijepo vidjeti da na istoj toj sceni postoje ljudi koji su u najmanju ruku za pjevanje i sviranje instrumenata čuli. Jeremiah’s je jedan od takvih igrača. To je prva vrlina. Osim što je lijepo vidjeti da se netko sjeća kako se i instrumentima i pjevačkim glasovima može stvarati muzika (ne bi čovjek povjerovao), još je ljepše vidjeti kada ti isti instrumenti i glasovi u živoj svirci zvuče ambiciozno uigrano. Jeremiah’s je jedan i od takvih igrača. To je druga vrlina. No, daleko je najljepše vidjeti (i čuti) kako se ti instrumenti i glasovi koriste u svrhu ambicioznog stvaranja neraskidivog muzičkog identiteta utemeljenog u manjoj ili većoj mjeri u tradiciji postojećih raspoloživih muzičkih žanrova. Jeremiah’s jedan od takvih igrača ipak nije. Ili barem to još nije postao. No, ni jedna Metallica s debitantskim albumom nije zapravo pronašla svoje ‘ja’.

    Jednom trio, danas sekstet, Jeremiah’s je s područja Svetog Filipa i Jakova te Zadra debitanski album (ili barem prvih pet pjesama) snimio u studiju Dark Horse u Nashvilleu, čemu je izravno ili neizravno kumovalo osvajanje prvog mjesta na devetom Croatian Blues Challengeu održanom u zagrebačkom Jiggy Bar-u 2017. godine. Ostatak albuma snimljen je u rodnom mjestu u okruženju improviziranog studija, što je po pitanju kvalitete zvuka zapravo urodilo podjedano dobrim plodom kao i snimanje u Tennesseeju. “Time To Rob” sniman je analogno i uživo i rekao bih da je to potez ambicioznog benda koji sigurno dovoljno dobro zna da ako nema žive svirke, nema ni benda. To je ujedno i jedina pozitivna strana ovog albuma.

    Muziku podržava

    Jeremiah’s gaji ljubav prema funk-rock bluesu kojeg bend rado naziva progresivni blues. Istini za volju, malo je zapravo tu progresije, a više ponavljanja klasičnih i prežvakanih kako instrumentalnih struktura pjesama tako i vokalnih rješenja. Autorskom dijelu benda kritično nedostaje smisla za melodiju, a pjesme su bazirane na plesnim funk ritmovima (kad čuješ jedan čuo si ih sve), razuzdanim jazzy akordima i mantrajućim vokalima u manirama frenetičnog (da ne kažem buntovnog) ali ipak dobrim dijelom učmalog, neinspirativnog bluesa. Istina, ne treba album prštati od brianwilsonovskih harmonija, ali upečatljiva vokalna linija u ovom se žanru itekako dade isporučiti.

    Ženski glavni vokali u debelom su prvom planu te mjestimično možda i pretjerano nadglašavaju instrumentalni dio. On je pak usidren u groove ritam sekciji oko koje neumorno plešu samozatajne ritam gitare, a šupljikava zvučna cjelina donekle je upotpunjena usnom harmonikom i škrtom brass sekcijom.

    Kao srednje jaki pogodak izdvajaju se “Monkey“, “No Food” i “Feeling“, dok ostatku materijala unatoč plesnim, reklo bi se u našem narodu energičnim ritmovima, nedostaje oveća doza dinamike pisanja pjesama. Taj ostatak uvjerljivo predvodi kreativna vrtnja u krug “Moving On” napisana po pretjerano utabanim stazama rock ‘n’ rolla. I ne, ovdje se ne čini kako je ‘hendriksov’ akord, kao temelj pjesme, u ulozi posvete ovom gitarskom magu.  Moje isprike ako jest.

    “Time To Rob” je u konačnici zanatski prejasan i prejednostavan za degustirati.  Ispije se poput lager piva. I onda ga više nema.

    Muziku podržava