Jednom nogom na planini, drugom u mirovini

Jednog kišnog popodneva, na jednoj norveškoj planini šetala se trojica mladića i razmišljala što će biti kad odrastu. Jedan od njih je htio postati ribar, ali druga dvojica su imala veće ambicije. ‘Trebali bismo osnovati bend’, rekoše oni ribaru. ‘Ha? Ne čujem’, reče ribar. ‘Ma bend, znaš, ono za čime su cure lude.’ ‘A-ha, to’, reče ribar.

Tako je u mojoj slobodnoj interpretaciji nastalo ovo neobično ime
jednog od najutjecajnijih pop bendova ’80-ih. i nešto manje utjecajnih
u prvom desetljeću ovog stoljeća.

Na početku se odmah ispričavam i zbog slobodne interpretacije naslova albuma, koju ste iščitali u naslovu recenzije; jasno mi je da se radi o podnožju planine, ali A-ha je ipak ovim albumom napravio korak unatrag i to prema zvuku koji ih je, naposljetku, i lansirao u sam vrh glazbene scene osamdesetih, a to je zvuk synth-popa.

Taj korak unatrag i nije nužno nešto loše za bend kakav je A-ha, jer su one svoje odavno napravili i rekli sve što su imali za reći, a ostatak je ionako samo pokušaj vraćanja onog nepovratnog.

Vlasnici bezbroj glazbenih nagrada i mnogih brojeva jedan na raznim svjetskim ljestvicama, Guinnessovog rekorda u posjećenosti koncerta (na Marakani u Riu ih je gledalo 198.000 duša), no istovremeno i vlasnici optužbe za koketiranje s nekrofilijom u videospotu?! Sve su to (osim posljednjeg) hvale vrijedni dosezi da bi se naposljetku oprostili od glazbenog svijeta i to devetim albumom “Foot Of The Mountain“.

Sam album glazbeno, idejno i stilski ne donosi ništa novo, kako u glazbenom svijetu, tako niti u cjelokupnom opusu benda. Kao što sam već spomenuo, glazbeni je to korak u prošlost, što je očito već u uvodnoj “The Bandstand“.

Cijelim albumom opet dominiraju synthovi i ritam mašine, kao da smo na početku ’80-ih. Tako “Riding The Crest” zvuči poput Depeche Modea iz “Just Can’t Get Enough” faze. Od ostalih pjesama izdvojio bih još jedino singlove “Foot Of The Mountain” i “Nothing Is Keeping You Here” uz koje još jedino “Shadowside” odudara od prosjeka albuma koji je, ipak, glazbeno gledano stvar daleke prošlosti.

“Foot Of The Mountain” je iako posljednji, ipak prosječan album jednog velikog benda. Sam album neće ostati dugo u sjećanju, a to zapravo i nije bitno jer je A-ha ostavio jedine i neponovljive hitove poput “Take On Me” i “Hunting High And Low” i na tome im trebamo zahvaliti.