Jedan, jedini, vanserijski i neponovljivi…

    15452

    Arsen Dedić

    Ministarstvo straha (Reizdanje)

    Datum izdanja: 30.12.2005.

    Izdavač: Scardona

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Seosko groblje II
    2. Tvoje tijelo – moja kuća
    3. Čovjek bez zvijezde
    4. Lutka
    5. Čistim svoj život
    6. Seosko groblje I
    7. Dva ljubljanska dana
    8. Stari vuci
    9. Ratni profiteri
    10. Daj mi malo
    11. Ministarstvo straha
    12. Ruke
    13. Ivan bez zemlje
    14. I na kraju malo sreće

    Izdavačka kuća Scardona izdala je treću ediciju albuma Arsena Dedića “Ministarstvo”, kojeg je kritika netom po objavljivanju nazvala ‘remek-djelom’, što je prepoznala i struka dodjelivši mu iduće godine diskografsku nagradu Porin u kategoriji za ‘Najbolji album zabavne glazbe’. No, za razliku od 1997. i 2000., album je ovaj put objavljen u svom izvornom naslovu “Ministarstvo straha“, s istoimenom pjesmom koja se ovdje nalazi u svojoj izvornoj verziji, s originalnim stihovima.

    14 pjesama ukupnog trajanja četrdesetak minuta uglavnom se temelje na glasoviru i gitari, no Arsenov – nazovimo ga tako – ‘alter-ego’ povremeno zasvira i flautu, ponegdje uskoči gudački kvartet ili jazz aranžman. Suradnici s kojima je album realiziran uistinu su impresivni: počevši od starog majstora Stipice Kalogjere, preko Jadranke Krištof, Marka Križana i Matije Dedića do gostiju…

    A gosti albuma, na sjajnoj i izuzetno odlučnoj “Čistim svoj život” su Gabrijela Novak-Dedić (vjerujte, nasmijao sam se samom sebi, jer mi je trebalo nekoliko sekundi da shvatim kako je to Gabi Novak) i stari vuk Drago Mlinarec.

    “Ministarstvo straha” naziv je i filma Fritza Langa 1943., snimljenog prema knjizi Grahama Greena “Ministry Of Fear” s Marlene Dietrich u glavnoj ulozi. Kao što i pretpostavljate, u filmu se radi o strahu. A Arsen je izrezao isječke tog straha i da ne mudrujem tražeći riječi kojima nisam vičan kao ovaj šibenski pjesmar kojemu su riječi igračke, evo što Arsen kaže o strahu: “Kad čovjeku spomeneš strah, on umre od straha. Najstrašnije je to što onda ljudi sami razvijaju strah. Razvijaju ga sa strašću.”

    Muziku podržava

    Kad pročitate aforizme o strahu na omotu albuma (od albanske narodne poslovice do Williama Faulknera) koje je Arsen odabrao, shvatit ćete zašto su 1997. stihovi pjesme “Ministarstvo straha” morali biti drukčiji. Pjesma je i danas aktualna kao što će biti i za sto godina, jer uvijek će biti nečega od čega se treba i mora strahovati. Strah je postao zanimanje, profesija, ljude se drži u strahu, jučer je to bio strah od AIDS-a, danas je strah od ptičje gripe, a sutra – tko zna?

    Arsen potpisuje većinu skladbi, izuzev pjesama “Seosko groblje I” i “Seosko groblje II” gdje je uglazbio stihove Antuna Šoljana, i premda znam kako oni idu, i premda točno znam koju će riječ izgovoriti, svaki put me fascinira njegov jedinstven način na koji ih izgovara, taj ton i ta boja njegovog glasa, nije to recitiranje, nije to pjevanje, ne znam kako drukčije nazvati njegovo interpretaciju, nego – ispjevavanje… Ispjevavanje glasom kojem jednostavno morate vjerovati.

    A samo najveći (odnosno sugestivni) autori mogu ispjevati tuđe stihove da izgledaju kao da su njihovi vlastiti, što se sjajno primijeti u “Lutki” Zvonimira Goloba (koji je preminuo upravo iste godine kad je ovaj album prvi put objavljen) i prekrasnoj šansoni “Tvoje tijelo – moja kuća” Cristopha Bosserta.

    Arsen je jedini koji zna i umije na savršen način, onaj svoj ironično-kabaretski, objasniti i ukazati nam na preočite životne apsurde kojih ponekad nismo niti svjesni, jer su tako vješto ukalupljeni u naše živote da ih više niti ne primjećujemo, a da pritom nikoga izravno ne uvrijedi, mada svi znamo na što cilja.

    Pjesma “Stari vuci” najbolji je primjer: Govoreći o ‘vucima’ koji su na vlasti i ‘janjcima’ kojima vukovi vladaju, samo Arsen može tako prokleto jednostavno reći jednu od najvažnijih mudrosti života: “Bilo tko da je na vlasti/Na kraju se kolju janjci“.

    Posve je besmisleno govoriti da je ovo sjajan album, razumije se samo po sebi, a što reći o Arsenu, a da već nije milijun puta rečeno i ponovljeno… Arsen je institucija, neopisivo emocionalno iskustvo, bez obzira pjeva li svoje ljubavne, elegične balade s prepoznatljivom mediteranskom osjećajnošću, ili humorističke (ili ne tako humorističke) šansone…

    I premda je arsen (As) otrovan i karcinogen kemijski element – ovaj Arsen je prijeko potreban lijek, element bez kojeg vaša duša, ako ste istinski zaljubljenik u glazbu, jednostavno ne može… Jedino zajedničko im je što i jedan i drugi, ali svaki na svoj način, nadražuju oči i kožu…

    Muziku podržava