Jedan iskren rock-nastup

“Live uz Rijeku” predstavlja materijal izveden uživo u jesen 2008. godine u riječkoj Stereo dvorani. Na stranu studijski mastering jednog live-albuma, ali Rijeka u ovom trenutku vrlo vjerojatno posjeduje jedan od ponajboljih prostora za live-svirke na svijetu, jer nevjerojatno je koliko zvuk u toj dvorani odjekuje kvalitetom a ne naporom po nečije uši.

Fit svih 17 numera s ove ploče izvode s iskrenim žarom i bez trunke zamora, istovremeno dijeleći trenutke spontanosti i tehničke preciznosti. Materijal je idealno raspoređen u maniri ‘dizalica’ i ‘spuštalica’ – energičan početak s “Rijekom“, uz “U-je“, odličnu “Vrisni” (koja kroz svoje bas-linije djelomice reproducira riff Boinog “Miliona”), “Uživaj” i tekstom pomalo patetičnu “Makni kosu s očiju“.

Slijedi prigodan blok laganijih pjesama, predivno “Kišno popodne” uz obavezan “Veliki grad” kao idealan ‘veliki odmor’ prije nove doze žestine – “R’n’R je kriv za sve” kao naslov možda zvuči izlizano no pjesma svojim aranžmanom čini solidan odmak od šablonskog ‘rokijanja’ sugeriranog takvim naslovom.

Više u maniri sanjivog rocka ’60-ih, iako su se u tom konkretnom trenutku Fit opasno približili zvuku karakterističnijem za jednog Nenu Belana.

Muzički vrlo dosljedno komuniciraju s publikom – nesebično, prijateljski, s dužnim poštovanjem. Publika ne krije oduševljenje i uzvraća ‘udarac’ vokalnim ‘revanšom’ u jednoj od obožavanijih pjesama grupe – “Mačka“. I standardna i akustična verzija ovdje uživaju tu famoznu interakciju pjevanja iz sveg grla i poželjnih prizora ruku s upaljačima podignutima uvis.

Slijede melodična “Daj mi ruku“, energična i sjetna “Valovi“, odličan “Bubanj” i poprilično nesmotrena obrada Blondie – “Zvoni telefon“, koja prepjevom zvuči poput tipične glazbene podloge za korporativnu TV reklamu. Iako predstavlja nekakav ‘element iznenađenja’ ovdje, konačan dojam je nespretan izlet u poznato.

Na sreću “Novi dan“, “Zaboravit ću sve“, uz spomenutu, akustičnu reprizu “Mačke” i završni “Ritam promjene” vraćaju Fit u okvire u kojima puno bolje funkcioniraju – vlastitim autorskim materijalima.

Za razliku od megaspektakularnih veličina na hrvatskoj rock-sceni danas, Fit ne narušava ona tipična pompoznost rock nastupa – izvedba je upravo onakva kakva priliči jednom bendu koji, sudeći po kvaliteti ovdje izvedenog, drži prije svega do jedne intimnije atmosfere.

Dok meni osobno Fit kao grupa ostaju poprilično strani i sudeći po njihovom djelomično zabavnjačkom štihu koji se, unatoč njihovim naslanjanjima alternativi, provlači kroz dobar dio pjesama, ni nakon podosta preslušavanja najčešće ne dotiču moju slušateljsku nutrinu. No ovaj koncertni snimak po svim ‘točkama optužnice’ zaslužuje čistu peticu te ga ljubiteljima bezvremenske rock glazbe najiskrenije preporučam.