Jazz na drugi način

Zamislite bend koji sadržava u sebi preko 10 glazbenih pravaca i onda zamislite kako to uistinu zvuči. E pa to je točno ono što se desilo ovdje, ljudi iz Intuita su napravili fuziju raznovrsnih zvukova i sve to ukomponirali u jedan CD. Kao što vidite, “Intuit” je izašao za Compost Records, a oni su sinonim u glazbenom svijetu za raznolikost i svestranost. No prije nego vam otkrijem što se skriva na CD-u, reći ću vam par kratkih informacija o bendu kroz koje ćete dobiti uviđaj u njihovu glazbu.

Thomas Braun (bubnjevi i perkusije) i Till Maragnoli (bass) su počeli karijeru svirajući u različitim bendovima, čiji je stil varirao od rocka i reggaea do afra i jazza. Dok je Maragnoli učio svirati bass, Braun je studirao kompoziciju i aranžiranje na Musikakademie Basel, da bi kasnije nastavio školovanje na Drummers Collective, NY. Tamo je imao prvo iskustvo u radu u studiju.

Njih dvoje se susreću u ranim ’90 godinama prošlog stoljeća, dok je Braun producirao reggae bend u kojem je Maragnoli svirao. Ubrzo oboje otkrivaju zajedničke interese i sličan glazbeni ukus npr. zvuk jazza sedamdesetih godina kao i latino i afro ritmove. “Osnovna struktura svega što radimo je jazz” govori Maragnoli, “začinjen sa svim što volimo dakle, Brazil, funk, afro, latino, cubana…”.

Cilj im je bio stvoriti svježi zvuk, zvuk koji će zvučati novo i godinama poslije. Nakon što postavili svoj vlastiti studio u Freiburgu 1999.g nastaje singl “Two Is A Crowd”, koji se pojavio pod imenom Supersempft, koji je bio njihov pseudonim tada. Pažljivo kompoziraju ritmove dodavajući im harmonične melodije sačinjene od rogova, truba, flauta i saksofona dodavajući im gitrarske riffove, te ostavljajući mjesta za gostujuće glazbenike kojih je u njihovoj karijeri bilo dosta npr. SWR (Sudwestrundfunk), Cecile Verny (jedna od vodećih europskih jazz diva), Gary Baron, Stan Kenton & Zappa.

Ovo je prvo Intuitovo izdanje, na kojem su nam ponudili kako ste već shvatili mnogobrojne različite zvukove i to sve ukomponirano u samo 13 pjesama. Same pjesme su meni na trenutke zanimljive npr. pjesma “Western Sunrise“, dok neke druge mi zvuče pomalo dosadno npr. “Goodbye Tony Hello Timmy”. Gost kojeg treba spomenuti je Andy Bey, jedan od vodećih muških jazz vokala današnjice. Neizostavno je za reći da je u stvaranje “Intuita” uloženo mnogo truda, i čitajući o njima sve više sam cijenio njihov rad, ali su meni neke od njihovih pjesama pomalo dosadne.

Smatram da su pojedine pjesme previše komplicirane, postoji previše toga što se mora slušati što, po meni, umanjuje užitak slušanja. Možda će se nekom tko voli kompliciraniju glazbu ovo izdanje svidjeti, ali ja ga nalazim u jedom djelu zanimljivim, a u drugom dosadnim. Ne bi želio nikome implicirati ništa, ali ovo je sa glazbenog i kompozicijskog gledišta izdanje koje zavrjeđuje vašu pozornost.