Jazz elita na uzbudljivom jam sessionu

Prošle je godine jedan od najznačajnijih svjetskih jazz festivala, Montreux Jazz Festival, obilježio četrdesetu godišnjicu djelovanja. Tijekom tog razdoblja na tom su švicarskom festivalu, što se održava na obali ženevskoga jezera, nastupali najveći svjetski jazz, ali i rock i fusion glazbenici.

Već na prvom izdanju, 1967. nastupili su: Ella Fitzgerald, Bill Evans, Keith Jarrett i drugi. Nakon četrdeset godina lista je još impresivnija: Miles davis, Stan Getz, Charles Mingus, Oscar Peterson, Sonny Rollins, Weather Report, B.B. King, Eric Clapton, Ray Charles, Santana… Osim što su mnogi od tih koncerata objavljeni na pločama i kompakt diskovima, puno ih je koji su zabilježeni i kamerom, te objavljeni na DVD izdanjima.

Posebno je uzbudljivo u Montreuxu bilo 1977. Slavni Norman Granz, jedan od najznačajnijih neglazbenika u svijetu jazza, tada producent izdavačke tvrtke Verve, te je godine na jezero doveo većinu glazbenika koji su djelovali pod njegovim okriljem, a to su bile najveće zvijezde mainstream jazza: Ray Bryant, Benny Carter, Roy Eldridge, Milt Jackson, Ray Brownn, Oscar Peterson, Eddie Lockjaw Davis, Tommy Flanagan, Dizzy Gillespie, Clark Terry, Count Basie, Joe Pass, Ella Fitzgerald i drugi.

Tvrtka Eagle Vision je snimke s njihovih koncerata objavila na DVD-ima solidnih tonskih i video zapisa, u ediciji Norman Granz’ Jazz In Montreux. U istoj su ediciji objavljene i snimke nastupa raznih glazbenika ostvarenih na istom festivalu u drugoj polovici sedamdesetih, ali najviše ih je upravo iz 1977.

Između ostalog važnost tih izdanja leži u činjenici da demonstriraju vitalnost i snagu jazza nastalog u doba njegove stagnacije i velikog pada popularnosti. No, tri desetljeća poslije može se vrednovati njihov značaj, a on je velik i zaslužuje posebno mjesto u povijesti jazza.

Seriju upotpunjuju DVD-ovi sa snimkama koncerata što su ih te goodine održali trio klavirista Tommya Flanagana, sextet trubača Clarka Terrya i ansambl trubača Roya Eldridgea. U dodatku svakog DVD-a čuveni jazz kritičar Nat Hentoff govori o Normanu Granzu, ali i značaju spomenutih glazbenika u tom trenutku, te u cjelokupnoj povijesti jazza. Izdanja su upotpunjena fotografijama i crtežima glazbenika.

Pjesnik klavira Tommy Flanagan nastupio je sa svojim trijom u kojem su svirali kontrabasist Keeter Betts i bubnjar Bobby Durham. Standarde poput “Blue Bossa”, “Woody ‘N You”, “Jump For Joy” i druge, uigrana trojka izvodi profinjenim i poetočnim pristupom po kojem je Flanagan bio poznat.

Isti je trio te godine u Montreuxu nastupio i uz Ellu Fitzgerald, što je također zabilježeno na DVD izdanju u istoj ediciji. Naime, zahvaljujući Normanu Granzu koji je znao spojiti naoko nespojivo, mnogi su čuveni glazbenici koji su snimali za Verve, a poslije i za njegovu tvrtku Pablo, često svirali zajedno u raznim all-stars kombinacijama, ali i na brojnim legendarnim jam sessionima. Upravo zbog takvog principa suradnje dolazilo je do nepredviđenih situacija i sjanih suradnji što je poticalo uzbudljivu atmosferu i radost muziciranja, a osjeća se i na ovim izdanjima.

Odličan primjer je nastup Clarka Terrya koji je svirao uz zvijezde jazza: klavirista Oscara Petersona, tenor saksofonista Ronniea Scotta, vibrafonista Milta Jacksona, gitarista Joea Passa, kontrabasista Niels-Henninga Ørsteda Pedersena i bubnjara Bobbya Durhama.

Poznati standardi: “Minor Blues”, “Samba de Orfeu”, “God Bles The Chiuld”, “Donna Lee” i drugi, služe im kao predlošci za improvizacije u kojima neizmjerno uživaju. No, to je ipak nešto više od uobičajene jam sesion svirke. Oni izvode prvoklasni jazz visoke umjetničke razine.

U sličnoj se situaciji 1977. na Montreux Jazz Festivalu našao i Roy Eldridge na čijem su repertoaru također bili standardi: “Perdido”, “Bye Bye Blackbird”, “Between The Devil And The Deep Blue Sea” i drugi. Svirao ih je uz trio jednako poznatog klavirista Oscara Petersona s kontrabasistom Niels-Henningom Ørstedom Pedersenom, te bubnjarom Bobbyem Durhamom koji je, poput Flanagana, bio i stalni član pratećeg trija Elle Fitzgerald.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 7. listopada 2007.)