Jazz budućnosti

Ako probate zamisliti muziciranje po bocama napunjenim vodom, kartonskim cijevima, vibrafonom, naštimanom kotaču bicikla (‘žbicama’), a sve to popraćeno elektroničkim beatovima i sampleovima, vjerujem da ćete se i vi pitati kojim riječima opisati jedno takvo nadasve jedinstveno glazbeno iskustvo.

Da, to je “Bottling Jazzy” virtuoznog makedonskog perkusioniste Zorana Madžirova (neka vas ne buni što na ovitku albuma piše Madzirov, album je, iz očitih razloga angliziran) koji već dobrih 15-ak godina figurira kao jedan od bitnih dijelova svjetske jazz scene: hvalili su ga Sting, Tito Puente i mnogi drugi, ponajviše zbog njegova prepoznatljivog pristupa sviranju po bocama napunjenim vodom, tzv. bottlephonea.

Botllephone je, zapravo, vrsta ksilofona napravljenog od najviše 40 boca koje su napunjene vodom do određenog nivoa, uglavnom dijatonski uštimane, poslagane u dva reda na dva kata (poput rasporeda crno-bijelih tipki na klaviru), dok boja tona koju će proizvesti uvelike ovisi o samoj površini na kojoj se bottlephone nalazi, a najčešće je to drvo.

Teško je pronaći pravi naziv za opisati ovo malo remek-djelo, ima ovdje folka, jazza, dancea, etna, makedonskog folklora i razno-raznih stilova koji će se tek imenovati u budućnosti, jer premda je izbor instrumenata sve samo ne uobičajen, osobno me uvijek veseli kad se netko odluči ‘drznuti’ i ‘odmetnuti’ od ustaljenih okvira i pravila dokazujući kako je glazbu moguće stvarati na bilo čemu što može proizvesti zvuk, a gotovo sve čime smo okruženi ga i proizvodi.

To je jedna strana medalje, a druga je što je za ovakvo izdanje potrebno biti iznimno hrabar i spreman na sve pionirske poteškoće koje će naići na putu. Preslušavajući ovaj album prisjetio sam se jednih zagrebačkih uličnih svirača, u kombinaciji bottlephone i gitare i njihove izvedbe “Bumbarevog leta” (nažalost, zaboravio sam im imena).

Svaka pjesma s ovog albuma zaslužila je posebni tekst, neovisno radi li se o “Tu be ve” (da, to je pjesma gdje se svira na kartonskim cijevima, baš poput onih na koje se namataju tepisoni), “Round Above” i “On The Phone” (ovdje su prosvirale žbice kotača bicikla), filmski obojana “Igra” i tradicionalna makedonska “13 Pa Ti“.

Kako to uvijek biva s ovakvim izdanjima, sumnjam da će kod nas pronaći put do šire publike, no kod pravih glazbenih sladokusaca, Zoran Madžirov i njegove udaraljke, te Aleksandar Spasoski i njegovo računalo uz svesrdnu ispomoć poljskog saksofoniste Tadeusza Rybarczecka priuštit će vam jedno neobično, čudno, ali posve jedinstveno i kvalitetno glazbeno iskustvo.