Jay Som: Dinamični dream pop predah

    172

    Jay Som

    Anak Ko

    Datum izdanja:

    Žanr: Dream Pop, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. If You Want It
    2. Superbike
    3. Peace Out
    4. Devotion
    5. Nighttime Drive
    6. Tenderness
    7. Anak Ko
    8. Crown
    9. Get Well

    Pod pseudonimom Jay Som skriva se mlada, dvadestpetogodišnja Melina Duterte, američka songwriterica, multiinstrumentalistica i producentica filipinskog podrijetla. Započela je karijeru LP-jem demo-snimki „Turn Into“ koji je okačila na Bandcamp i njime privukla pozornost online glazbene zajednice. To je dovelo do njezinog drugog albuma „Get Some“ izdanog 2017. za Polyvinyl, koji je završio na mnogim best of listama te godine. „Anak Ko“ je njen treći studijski album, album kojim zacijelo neće razočarati svoju dosadašnju publiku, ali kojim bi mogla privući i mnogo širu.

    Duterte je pravi one man band i sve svoje ploče snima, producira i miksa sama u svom studiju kod kuće, zbog čega mnogi njezinu glazbu nazivaju bedroom-popom. No, ako bi baš morali definirati njezin zvuk,bio bi to prvenstveno spoj klasičnog indie rocka i dream popa, s utjecajima koji se protežu od devedesetih naovamo, počevši s pionirima žanra Cocteau Twins i My Bloody Valentine s jedne te Yo La Tengo s druge strane Atlantika. No, ona uspješno sublimira te žanrovske postavke u sasvim svjež i samo njoj svojstven zvuk, a na „Anak Ko“ čini korak naprijed u odnosu na prethodne albume, ne toliko u smislu promjena u zvuku, koliko napretka u konstruiranju i aranžiranju samih pjesama.

    Muziku podržava

    Bez obzira na žanrovsko opredjeljenje, treba napomenuti da je „Anak Ko“ prvenstveno gitarski album, što najavljuje već uvodna „If You Want It“ koja počiva na zaraznom gitarskom riffu, kojeg će ispratiti čak dvije solaže, jedan pomalo distorziran intermezzo, te odmah zatim kaskade gitara iznad gitara, sve praćeno čvrstim bas-bubanj ritmom. Vokali su, kao što smo naviknuti u dream popu, potopljeni u zvuku gitara i pomalo nisko u miksu, blagi, sanjivi i nenametljivi, toliko da se čini da Duterte mjestimično gotovo šapuće. Prvi singl s albuma, jednostavna ali izuzetno ritmična i kinetička shoegaze numera „Superbike“ tjera vas na gibanje kao što i tekst sugerira, a sve ponovno završava gitarskom eksplozijom.

    U „Peace Out“ pozabavit će se, na sebi svojstven, pomalo nerazumljiv način, prekidom veze, iako je to iz njenog teksta dosta teško zaključiti – od nje dobivamo samo sličice i isječke osjećaja i sjećanja, za vrlo intimnu atmosferu koja prati cijeli album, i ponekad tekstovi predstavljaju određenu barijeru između nje i slušatelja, no zato će instrumentalni dio uvijek potaknuti bar neku vrstu emocionalne rezonance. Za „Devotion“ pomalo spušta loptu i album ulazi u smireniju, laganiju fazu, gotovo teritorij balada,  na koji se direktno nastavlja atmosferična „Nighttime Drive“, u kojoj Duterte širi paletu instrumenata, pa laganu akustičnu gitaru prati i nježna klavirska melodija, a gitarski solo zamjenjuje predivna dionica ispunjena violinama, za točku u kojoj će se najviše približiti trenutačnim neprikosnovenim prvacima žanra Beach House.

    „Tenderness“ je najbliže ljubavnoj pjesmi što će Duterte ponuditi na ovom albumu, ujedno i najpop trenutak albuma, kojeg će, za direktni kontrast, naslijediti najeksperimentalniji, naslovna „Anak Ko“, u kojoj se Duterte pomalo poigrava trip-hop mračnijom atmosferom i spooky synthovima u space rock stilu. Album će zatvoriti još jednom baladom, sanjivom „Get Well“, u kojoj se gitare naslanjaju na alt-country tradicije, i obećanjem da od nje možemo očekivati još više u smislu uvođenja novih elemenata i uklapanja još širih utjecaja.

    „Anak Ko“ će tako prvenstveno zainteresirati one koji vole interesantne i inovativne instrumentalne strukture temeljene na električnim gitarama, u čemu se Duterte ovdje pokazuje izuzetno uspješnom – čini se da s lakoćom kreira, aranžira i producira instrumentalne melodije koje se lagano lijepe za uho. Također, album od vas ne zahtijeva pretjerani emocionalni angažman, više je namijenjen čistom uživanju u zvuku – Duterte sama svoju glazbu naziva „headphone music“ – kroz slušalice će do vas momentalno stizati valovi ugode i izazivati navale serotonina. Dok je na dobrom putu da potpuno usavrši instrumentalni dio svojeg projekta, čini se da ima mnogo prostora za napredak u oblasti jasnijeg komuniciranja i prenošenja poruka slušatelju, ako joj je to uopće cilj. Bit će zanimljivo vidjeti što nam sve može ponuditi u budućnosti a zasad, uživajte u zvukovima s „Anak Ko“ – možda ga je najbolje testirati na cesti, budući da je ovdje njezina verzija dream popa mnogo življa, dinamičnija i ritmičnija nego smo to navikli čuti unutar tako uspavanoga žanra.

    Muziku podržava