Javio se Massimo da ispravi ocjenu

Čovjek koji teži savršenstvu neke stvari čini dvaput.

Massimo Savić nekome se može sviđati, nekome ne, no valja poštovati čovjeka koji svakim danom želi učiniti nešto bolje nego što je učinio prethodnog dana. Njegov posljednji studijski album ovih je dana dobio dokapitalizaciju u vidu live albuma “live@tvornica”.“Dodirni me slučajno” ispao je suvisao pop album s nekoliko neobjašnjivo loših trenutaka (dueti s vokalnim podbačajima Nine Badrić i Zorana Predina, za kontekst albuma “Dodirni me slučajno” nejasno zatvaranje sa “Za jednom kapi čistog života”). Takvi momenti uspješno su zaobiđeni na ovom live projektu.

“live@tvornica” doista se doima kao dopunska nastava iz poglavlja “Dodirni me slučajno“, jer je eto, u paralelnom kozmosu Massimo štreber koji se javlja da ispravi ocjenu ‘dobar/vrlo dobar’ koju je stekao s dotičnim studijskim projektom s kojega u ovaj projekt slijeće 50 posto pjesama. Odnosno, čovjek je uzeo ponajbolje trenutke s “Dodirni me slučajno” (iz nekog razloga ljudi vole histeričnu “Nema vremena”), dodao im svježinu koncertnog konteksta, ranije hitove i dobio je dobar cement za konsolidaciju pozicije na ‘mainstream’ sceni.

Iako valja poštovati trud, napor i samoprijegor, ispravljanje ocjene provedeno je djelomično uspješno. Spontanost je i dalje nešto što je teško tražiti od Massima, koji se najbolje osjeća kad pjesma radi za njega i kad je siguran da je na svom terenu, jer ga određeni momenti (pogotovo između pjesama) otkrivaju kao vrlo nesigurnu zvijezdu večeri kojoj nedostaje lakoće u komunikaciji i samopouzdanja. Ta nesigurnost osjeća se u težnji za perfekcijom, ali i u možda podsvjesnom suočavanju vezanom za direktnu komunikaciju s publikom.

Bez obzira na to, dobio se vrhunski ispoliran pop proizvod srednje struje, bez kuruze i banalnosti, bez iznenađenja i zaboravljenih favorita, s nešto patetike i podilaženja nježnijem spolu, te set-lista s glavom i repom – više nego dobar poklon za Massimove fanove i solidan pop projekt za ostatak publike.