Jak povratnički album Blura

    2071

    Blur

    The Magic Whip

    Datum izdanja: 27.04.2015.

    Izdavač: Parlophone / Dancing Bear

    Žanr: Alternative, Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lonesome Street
    2. New World Towers
    3. Go Out
    4. Ice Cream Man
    5. Thought I Was A Spaceman
    6. I Broadcast
    7. My Terracotta Heart
    8. There Are Too Many of Us
    9. Ghost Ship
    10. Pyongyang
    11. Ong Ong
    12. Mirrorball

    Katkad se događa da se ljudi koji se raziđu više nikad ne nađu. Katkad
    se nađu, ali je to mlaćenje prazne slame i podgrijavanje nostalgije.

    A u nekim slučajevima dogodi se da se ljudi, koji su se razišli, ponovo nađu i kao da se nikad nisu ni razišli. U potonju skupinu spada grupa Blur. Od ponovnog okupljanja 2008. grupa je bila koncertno aktivna, izdala par pjesama i ‘live’ album, da bi “The Magic Whip” bio prvi dugosvirajući projekt s novim pjesmama nakon 2003. i albuma “Think Tank”, odnosno prvi projekt s gitaristom Grahamom Coxonom nakon 1999. i albuma “13”.“The Magic Whip” ne nudi nostalgiju. Dečki su stariji, osjete se tragovi životnih putovanja u njihovim pjesmama, no međusobna kemija je i dalje tu: možemo spekulirati je li nikad nije ni otišla, ili se tijekom 6 godina nakon ponovnog okupljanja ponovno uspjela uspostaviti. To sad nije ni bitno: mnogo je važnije da je “The Magic Whip” suvisao i konkretan album s nekoliko uistinu lijepih pjesama koje neće plesati samo jedno ljeto, a Blur zvuči kao da su skupa išli u vrtić, odnosno kao jedinica koja je skupila sva dosadašnja iskustva na jedno mjesto.Stilski, “The Magic Whip” se zaustavlja na 2/3 manira koje obilježavaju solo album pjevača Damona Albarna “Everyday Robots” i 1/3 na solo radove gitarista Grahama Coxona. Dečke inspirira oluja zvana gradska vreva, gdje iscrpljeni ubrzanim životom ljudi žele predahnuti i osjetiti neku emociju, tračak unutarnjeg života. Na dnevnom redu blurovaca je kontemplacija, tuga engleskih džentlmena, svođenje osobnih računa na jedan kup, ispovjednost folka udružena s ambijentalnošću elektronike i Albarnovom djetinjom zaigranošću. “Thought I Was A Spaceman“, “My Terracotta Heart“, “Mirrorball” će svojom mirnoćom potaknuti slušatelja da zastane, osvrne se i zagleda u često podcjenjivanu refleksiju. Coxon je u nedavnom intervjuu naglasio da su mu melankolične teme s albuma draže jer pristojno dočaravaju tko su oni.

    A oni su momci koji nisu zaboravili stvarati pjesme, svirati ih i uživati u tome. Jak povratnički album.

    Muziku podržava