Jače manijače!

‘Album koji počinje pjesmom “The Mercy Seat” ne može biti loš’, misao je koja je izgovorena među Caveovim suradnicima na dokumentarcu koji prati ovo remasterirano i restaurirano CD/DVD izdanje.

Dobra vijest je da je Cavea pjesmopisačka inspiracija slijedila i u
ostatku albuma. “Tender Prey” je, unatoč riječi ‘tender’ u imenu,
najagresivniji Caveov album.

Da je nomen omen, u stvaranju “Tender Preya” su, uz Thomasa Wydlera, Blixu Bargelda i Micka Harveya, sudjelovali muzičari Roland Wolf (po naški vuk), i gitarist ‘divljezapadnog’ imena Kid Congo Powers.

Tijekom slušanja će vas “Tender Prey” ili odvesti u svoje sfere ili ćete, razoružani i bez izbora, zaklon potražiti ispod stola, začepiti uši, zažaliti što nemate pancirku, i čekati da namrgođeni Australac ostane bez municije, što će se i dogoditi kada završi zadnja pjesma na albumu, “New Morning“. A do onda, tko živ, tko mrtav.

“Tender Prey” je ponajbolji Caveov album ako gledamo samo Nickov autorski doprinos. Slaba pjesma doslovno ne postoji, a uz “The Mercy Seat“, rado su slušane i “Deanna“, te “New Morning“. Ostale pjesme vjerojatno nisu bolje od ovog terceta, ali nisu ni lošije, što stvara prostor da na Facebooku osvane grupa ‘Svi koji volimo “Tender Prey” Nick Cavea’.

Ima i humora (crnog, naravno), u glazbenom smislu Nickovi drugari čvrsto stoje uza svog milog vođu. Što se glazbe, zvuka i miksa tiče, loša vijest je ta što album zvuči baš izneređeno, kao da je cijeli album miksan i završno produciran nakon tri (gajbe) pive previše.

Vjerojatno nije zvučao toliko razbarušeno kad je prvi put izdan 1988. godine, jer se podrazumijevalo da zvuk bubnja zvuči tako kako zvuči, a danas taj i takav zvuk bubnja jednostavno nije u modi i ne korespondira sa sirovošću ostatka ploče, a naročito ne s autorskom vizijom samog Cavea. Instrumenti na nježnijim pjesmama su bačeni u pozadinu i stvara se dojam da je riječ o GMO-zvuku – neprirodnom i s minimalno empatije za ono što se izvodi, a to se za 180 stupnjeva razlikuje od onog što nudi album prethodnik “Your Funeral, My Trial“.

Pjesme s ovog albuma će mnogo prirodnije zazvučati 5 godina poslije, kada bude objavljen album “Live Seeds”, posebno se to odnosi na završnu “New Morning”.

Vjerojatno je na izvođačku i producentsku (sve su sami producirali – je li to priča o previše babica?) komponentu Cavea i drugova utjecao način života, koji je uključivao alkohol, opijate i tulumarenje. U studiju se eksperimentiralo, s promjenjivim rezultatima. “Tender Prey” je zadnji Caveov album sniman u Berlinu (kad je oš’o socijalizam, oš’o je i Cave).

Dokumentarac koji prati ovaj album otkriva najmanje novog od svih dokumentaraca do sada – prevelik dio se svodi na hvalospjeve o pjesmi “The Mercy Seat” (znamo i sami da je genijalna pjesma, ne treba nam 25 različitih izjava poznatih i slavnih koji će potvrditi to isto).

Dojam je da je ovom albumu remastering napravio najmanje dobrog: mutan se zvuk i dalje mutno čuje, međutim na sporijim minimalističkim pjesmama lakše je osjetiti to neobično stanje uma i tu čudnu atmosferu u kojoj su stvarali Cave i prijatelji.