Ja sam britanski Rafo

Nisam baš siguran koliko je ovaj naslov u potpunosti moguće vezati ovome tekstu, no nadam se da će poslužiti svrsi u slijedećih nekoliko trenutaka dok ga budete čitali. Naime mladić imena i prezimena Will Young pobjednik je britanskog mega popularnog televizijskog showa Pop Idol 2002. godine.

Zvuči gotovo nevjerojatno činjenica da je prikupio gotovo pet milijuna glasova ondašnjih žitelja (pretpostavljam večinom mladih curica i starijih gospođa, da ne kažem baba). Još je nevjerojatniji podatak da je doslovce samo nekoliko dana poslije na tržište lansiran njegov hit “Anything Is Possible/Evergreen“.

Dobro, i što je tu toliko nevjerojatno? Ta je pjesma postigla senzacionalan uspjeh, potukla je sve rekorde i postala najbrže prodavaniji singl u povijesti (pretekavši pritom “Do They Know It´s Christmas”). Zamislite koliko je gospodin Young popularan, kada se pojavio praktički od nigdje i sa trona prodavanosti skinuo takvu legendarnu stvar kakva je ova spomenuta Band Aida iz 1984. godine. Ako ste se čudili silnim gužvama u zagrebačkoj Tvornici prošle godine prilikom izbora ovdašnjeg ‘muzičkog talenta’ i velikoj medijskoj pompi koja je pratila taj događaj, to ipak nije ni izbliza uzelo toliko maha kao npr. na otoku ili nekim drugim zemljama zapadne Europe.

“Friday’s Child” naslov je već drugog snimljenog albuma ove engleske zvijezde. Za očekivati je možda bilo da kao pobjednik jednog velikog natjecanja Will Young posjeduje određenu dozu kreativnosti i originalnosti, no od toga bojim se nema ništa. Ono što vam se ovdje nudi jesu jedanaest ‘lakih komada’, koje će siguran sam većinu ostaviti ravnodušnim, uz konstataciju da su slične pjesme već čuli tisuću puta.

Znači ništa novoga ili posebnoga po čemu bi se “Friday’s Child” pamtio. I dok je na prošlome albumu bilo prisutno i malo zanimljivosti kao primjerice obrada “Light My Fire” od The Doorsa, na novom albumu takvih ekshibicija nema. Čak se i hit singl “Leave Right Now” po ničemu ne izdvaja od ostalih pjesama.

U cjelini gledano na “Friday’s Child” će najviše pažnje obratiti ljubitelji grupa kao što su Westlife, Boyzone i sličnih koje njeguju takav pop izričaj, dok ostali koji su u svojem poimanju glazbe postavili neke više granice i standarde, na njega neće obratiti previše pozornosti.

Čudno je to otočko glazbeno tržište. Uvijek gladno novih izvođača. Pored svih silnih bendova, pjevačica i pjevača, svako malo pojavi se netko novi na horizontu. I naši bi se finalisti Music Talents showa da su se tamo natjecali vjerojatno mogli pohvaliti zavidnom kako diskografijom, tako i možebitnom glumačkom karijerom.