Izoliranje od sreće

    1217

    Ghost Brigade

    Isolation Songs

    Datum izdanja: 03.08.2009.

    Izdavač: Season of Mist

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Suffocated
    2. My Heart Is A Tomb
    3. Into The Black Light
    4. Lost In A Loop
    5. 22:22 – Nihil
    6. Architect Of New Beginnings
    7. Birth
    8. Concealed Revulsions
    9. Secrets Of The Earth
    10. A Storm Inside
    11. Liar

    Iz Finske dolazi masa bendova, a nakon što ih je godinama Him predstavljao u svjetlu romantičnog i mračnog rocka, Ghost Brigade su svoju pažnju zaslužili još jednim metalnijim i manje-mainstream pristupom. Prvi put sam na njih naletio među preporukama u Metal Hammeru gdje su usporedbe učinile svoje.

    Ljudi imaju svoj drugi album – “Isolation Songs” i pored svačega što se pojavljuje, zaslužuju da ih se spomene.

    S prvijencem svi su im pripisivali ulogu loših kopija Neurosisa (ponajviše radi vokala), a kako su sada dijelom nekakve dark metal scene, ono što ljudi vole kod Paradise Lost i Katatonie voljet će i ovdje. Ghost Brigade sviraju patničke kitice koje redovito začine melodičnim refrenom (ili nečime), ali treba naglasiti da to ne rade kao i milijuni metalcore bendova da samo sneno zapjevaju o ljubavi, već melodiju najčešće postižu gitarama i normalnim pjevanjem.

    Kroz 11 stvari dogodilo se nekoliko oprečnih stvari – depresivne i bolne kitice kao na “Suffocate“, “Birth” i “Lost In A Loop” su slične i začinjene spomenutim pjevanjem. Upravo ti široki plovni refreni izvlače pjesme, ali što dalje idemo s albumom i ti dijelovi postaju jako teški za međusobno raspoznavanje.

    Muziku podržava

    Ta sudbina nije zadesila jedino odličan instrumental “22:22 – Nihil” i najbržu i najritmičniju “Liar” kakva im, na žalost, baš i ne paše. “Architect Of New Beginnings” i “Concealed Revulsions” su najbolji pokazatelji i dobrih i loših stvari vezanih uz ovaj bend. Odlične stvari s odličnim dijelovima, melankolične i spore. No, u isto vrijeme stvari uz čije melodične dijelove se čovjek nekoliko puta zbilja zapita – ‘Čekaj, je li ova pjesma već bila?’

    Mračni sporiji metal opet je praćen urlajućim vokalom kao što to rade Neurosis, a kada zapjeva podsjeća i na Deftonese, Katatoniu, ali i na ostale bendove koji su nešto pokušavali na prijelazu tisućljeća. I tako su oni odskakali iz očajničkih urlika u emocionalne melodične dijelove i snimili album koji ima svaku pjesmu dostojnu hita u tom žanru, ali sve zajedno jednostavno je preslično i ponavljajuće.

    Muziku podržava