Izlazak iz mračnog razdoblja

    2785

    Simple Minds

    Graffiti Soul

    Datum izdanja: 25.05.2009.

    Izdavač: Universal Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Moscow Underground
    2. Rockets
    3. Stars Will Lead The Way
    4. Light Travels
    5. Kiss And Fly
    6. Graffiti Soul
    7. Blood Type 0
    8. This Is It
    9. Shadows And Light
    10. Rockin’ In The Free World

    Graffiti Soul” zanimljiva je zbirka pjesama i ideja neuništivih Simple Minds. Uglavnom uvjerljivi uratci ravnopravno mogu stajati s njihovim najboljim radovima iz slavne prošlosti nastavljajući ondje gdje su 1991. godine zastali s albumom “Real Life”. Vrijeme između ova dva albuma slobodno se može zvati ‘izgubljene godine’.

    Brzo se zaboravlja kako su se prije samo 20 godina dvije stilski bliske grupe natjecale koja će ponijeti titulu najboljih zvijezda keltskog rocka. S irske strane bili su U2, a sa škotske Simple Minds. Nakon “Don’t You (Forget About Me)”, proslavljene filmom “The Breakfast Club” (ironično, nisu je napisali oni, već Keith Forsey, a Simple Minds su je snimili tek kada su je odbili Bryan Ferry i Billy Idol), uslijedila je “Alive & Kicking”, a kada se stišala euforija oko U2-ovog albuma “Joshua Tree” dogodio im se hit ”Belfast Child”.

    Međutim, Irci su uzvratili 1991. albumom “Achtung Baby” i paradoksalno kako to već zna biti, U2 je postao ‘stadionski bend’ svrgnuvši s trona dotad nedodirljive vladare bombastičnog arena-rocka Simple Minds. Sve otada, Jim Kerr i njegova ekipa traže načina kako se ponovno vratiti iz, uvjetno rečeno, druge u prvu ligu izvođača.

    Marketing i promocija čine čuda pa se prosječnog slušatelja uspjelo uvjeriti kako su ovogodišnji albumi Depeche Modea “Sounds Of The Universe” i U2-a “No Line No Line On The Horizon” veličanstvena remek-djela da bi se na kraju ispostavilo kako je riječ o tek jedva prosječnim albumima koji – osim u glavama njihovih obožavatelja – za diskografije tih izvođača ne predstavljaju ništa revolucionarno.

    Muziku podržava

    “Graffiti Soul” nešto je posve drugo. Ovo je običan, nenametljivi povratak legendarnog benda koji može pokvariti svega nekoliko pjesama, kao i katastrofalna odluka da se za singl odabere “Rockets“. Unatoč lako pamtljivoj melodiji i simpatičnom riffu najslabija je pjesma albuma osobito ako se usporedi s impresivnom “Moscow Underground” i njezinom post-punk/new-wave disco vibrom.

    Kiss And Fly” i “Stars Will Lead The Way” mogle bi postati nove stadionske himne, premda se na trenutke previše približavaju radovima U2-a, no i one su posve dovoljne za zasjeniti ostatak albuma.

    Naposljetku, tu je i nepotrebna obrada “Rockin’ In The Free World” Neila Younga, ali ona služi samo kao uvod u deluxe izdanje albuma na kojem su obrade The Stranglersa, Massive Attatack, Siouxie & The Banshees, Thin Lizzya, The Beach Boysa i drugih.

    Šesnaesti studijski album Simple Mindsa nije ništa spektakularno, no i takav je najmanje za koplje bolji od razvikanih albuma njihovih ‘protivnika’.

    Muziku podržava