Izgubljeno i vrlo brzo pronađeno

    1174

    Architects

    Lost Forever // Lost Together

    Datum izdanja: 11.03.2014.

    Izdavač: Epitaph Records

    Žanr: Metalcore

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Gravedigger
    2. Naysayer
    3. Broken Cross
    4. The Devil is Near
    5. Dead Man Talking
    6. Red Hypergiant
    7. C.A.N.C.E.R.
    8. Colony Collapse
    9. Castles in the Air
    10. Youth is Wasted On the Young
    11. The Distant Blue

    Metalcore, iz nekog razloga, nije doživio uobičajenu sliku privremenih žanrova. Nije doživio svoj abnormalni kratkotrajni uspjeh i potonuo u bespuća srama onih koji su ga podržavali, nego je krivulja jednostavno dostigla svoje zasićenje i zadržala se na nekakvom ustaljenom platou.

    Vidi se to kroz činjenicu da svjetski mediji od Of Mice And Men i Issues rade senzacije i preporoditelje žanra, što bi već pokazalo da je ogromno tržište zbilja bio sposobno i dovoljno gladno da uđemo u ‘novu generaciju’. Architects od 2004. godine guraju već 6. album, pa definitivno ne mogu biti niti novi, niti svježi.

    Tu hiperprodukciju albuma platili su usponima i padovima, pa im je metalcore na albumu “The Here and Now” okarakteriziran popastičnim, a “Daybreaker” povratkom. “Lost Forever // Lost Together” kombinacija je koja definitivno spada u područje brutalnog, žestokog i agresivnog. Energično i moćno sigurno je, ali su ovoga puta to platili ponavljanjem i nedostatkom inovacije.Eventualno su to blastbeatovi (koji, budimo realni, u ovom čudnom i bizarnom svijetu više uopće nisu nešto strašno i nevjerojatno) na apokaliptičnom singlu “Naysayer” ili srednji dio “The Devil is Near” s recitacijom. Pored širokih kitica, poznatih gitara i patničkog vokala, “Colony Collpase” je mrvicu prepoznatljivija od ostalih, a sami uvod “Gravedigger” je uvijek način da krenu ‘odmah u glavu’ i ‘najžešće što mogu’.

    Isto tako, na kraju su odlučili još jednom ‘definirati’ žanr najdužom pjesmom albuma (5 minuta) “The Distant Blue“, svim poznatim elementima i pristupom koji će sigurno funkcionirati kod vjernih fanova scene. Scene koja još od Poison the Well nije doživjela revolucionare i scene koja trenutno jaše na leđima manje jednoličnih Bring Me The Horizon. Architects tu zauzimaju mjesto onih sirovijih i još divljijih.

    Apsolutno je moguće da je ovo najbolji Architects album do sada, ali je sigurno da ovim ziheraštvom vjerojatno neće dostići i pogurnuti moćnu plimu koju je ovaj žanr silno trebao. A možda je jednostavno prekasno…

    Muziku podržava