Izgubljeni slučaj

Od vrlo intrigantnog “Robbers & Cowards” prošlo je skoro pet godina u kojima su Cold War Kids uvelike nazadovali jer su se potpuno razvodnili, više nema one blues rock energije koja ih je tada pokretala.

Danas, na novom albumu pod imenom “Mine Is Yours” kao da žele krenuti stopama Kings of Leon i njihovog posljednjeg albuma “Come Around Sundown“. Sve je podosta smirenije, obojano vrlo melodičnim skoro pop temama uz veliki utjecaj U2-ovskog stadionskog rocka, samo što je to kod Cold War Kids ipak nešto slabije izraženo (jednostavno nemaju snagu stadionskog benda), pa sve izgleda kao da ih je spržilo kalifornijsko sunce.

Osim velikog utjecaja Kings of Leon i U2, na albumu se mogu pronaći i još mnogi drugi uzori s američkog kontinenta koji preferiraju srednjestrujaški rock. Ono što su nekad bili Matchbox Twenty i Goo Goo Dollsi može se čuti u Cold War Kidsima danas, samo im nedostaje sposobnost pisanja velikih hitova za što je npr. Rob Thomas specijalac.

Kako se pjesme nižu, tako svakim novim tonom imamo u glavi ono ‘to sam negdje čuo’, ‘to mi je tako poznato’ i slične fraze jer stvarno “Mine Is Yours” obiluje jednostavnim glazbenim temama koje su višestruko razrađene zadnjih desetak godina, ako se nisu i ranije mnogi njima pozabavili.

Nema se tu što previše izdvajati jer bi sve počelo s jednakim opisom (ponavljam, vjerno repriziranje posljednjeg albuma Kings of Leon) uz pokoji dodatak koji je manje bitan jer on je tu tek toliko da ih se ne proglasi čistim copy/paste izvođačem.

Značajan posrtaj u odnosu na hvaljeni prvijenac osjećao se i na prošlom albumu “Loyalty to Loyalty”, a ovaj nažalost nastavlja tim razočaravajućim putem jer nema tu nekog materijala koji bi mogao biti toliko radiofoničan da prođe kod manje zahtjevne publike, dok će oni drugi morati usporediti “Mine Is Yours” i “Robbers & Cowards” i pitati se je li to stvarno isti bend.

“Robbers & Cowards” bio je (i još uvijek jest) jako dobar album, dok su “Loyalty to Loyalty” i “Mine Is Yours” njegove potpune suprotnosti. Zbog čega su se odlučili smanjiti dozu blues rocka ne znam, ali u ovakvom izdanju malo koga mogu zadovoljiti, posebno ako je album bez pjesama koje bi mogle izdići cijelo izdanje, pa ispada da su Cold War Kids izgubljeni slučaj osim ako nešto revolucionarno ne naprave na sljedećem izdanju, iako sumnjam da su više u mogućnosti za nešto takvo.