Izgubljeni ‘reklamni’ dječaci

Oko mjesec dana prije izlaska njihovog novog albuma, netko je uspio ‘haknuti’ materijal te je on osvanuo na internetu. Bend je to jako pogodilo, pa se basist i pjevač Pete Wentz okomio na radnike koji mu tiskaju album, nazivajući ih lešinarima. Poanta je bila da su mu kao uništili ideju o promoviranju albuma, te da je album izdan samo zbog tog da imaju razlog za ponovno druženje s fanovima kroz turneju. Pa u čemu je onda problem!? Fanovi će ranije znati sve pjesme, pa zabava može početi.

OK, šalu na stranu, sve ćešća su ‘procurivanja’ albuma na net, a na to se ne može previše utjecati. Uvijek će se naći put, ako se želi. Možda bi diskografi trebali poduzeti drastičnije korake i malo ubrzati samo tiskanje CD-a, jer u ovakvoj situaciji još će se i manje albuma prodati, a poznato je da je u velikom opadanju legalna prodaja već duži niz godina.

Internet je odličan medij da se odmah izbaci neko izdanje, kada se i završi, što se uskoro može i očekivati pošto sve veći broj izdavačkih kuća razmišlja o mp3 formatu.

Što se tiče dečkiju iz Fall Out Boya nema straha. Oni su MTV-jevski proizvod i sigurno im neće biti uzdrmana karijera. Njihov najveći kreativni domet nije velik, pa se dodatno reklamiraju čestim gostovanjima po raznim teen emisijama pri čemu pokazuju na koju publiku ciljaju. Tako smo ‘žalosnog’ Wentza mogli nedavno gledati kako peče palačinke u ‘One Tree Hillu, a čak je i tamo brzo ‘dobio nogu’.

Ne tako davno imali su i veliku svađu s The Killersima oko toga tko koga krade i tko je uspješniji, odnosno bolji. Meni je to bilo vrlo smiješno jer Fall Out Boy smatra da rade kvalitetnu glazbu i da im se svi moraju klanjati. The Killers nije dobar bend za usporedbu s njima, jer se dosta razlikuju po žanrovima kojim praše, bliže bi im odgovaralo natjecanje s recimo Lostprophets.

Oboje sviraju takozvani emo i oba benda su zvijezde MTV-a i srodnih tv stanica. I ovdje bi Fall Out Boy izgubili bitku jer Lostprophets je nagomilao mnoštvo hitova na zadnji album, a na ovom albumu ih nema, barem ih ja previše ne vidim.

I što nam onda preostaje? 14 novih skladbi standardnog emo sazvučja, neinovativnih gitara, ‘umjetničkog’ deranja, melodija kojih skoro pa i nema, ne baš uvjerljivog bubnjanja… Sve što smo već mnogo puta čuli i odavno prožvakali samo što je sada zapakirano u novi proizvod za kojim će curice skakati.

Svako imalo pametan shvatit će da su Fall Out Boy samo trenutne marionete, odnoso zamaskirani boy-bend s ‘žestokim’ gitarama, koji su totalno nebitni za buduću glazbenu antologiju.

I ovaj put imaju nekoliko bisernih naziva pjesama koji sami po sebi mogu biti bajke ili barem priče za malu djecu prije spavanja – “I’m Like A Lawyer With The Way I’m Always Trying To Get You Off (Me & You)” ili primjerice “I’ve Got All This Ringing In My Ears And None On My Fingers“. Ne znam čemu tolika komplikacija, ali izgleda da žele barem po tome biti zanimljivi(ji).

“This Ain’t A Scene, It’s An Arms Race” je prvi singl i po ničemu se ne ističe od ostalih pjesama, laganijeg je početka, a onda nešto bržeg i žešćeg refrena. Takvih pjesama ovdje ima na pretek i ne znam zašto su baš ovu izabrali za promociju.

Onaj tko ne pozna rad benda već nakon uvodne “Thriller” (koja je čak i solidna) će shvatiti o čemu je riječ, a slijedi ju “The Take Over, The Breaks Over“, još jedna refrenovska pjesma koju bi svi trebali pjevušiti. U “Hum Hallelujah” imaju jedan gospel dio u kojem pjevaju ‘Hallelujah’ u nedogled, “Golden” je mirna pjesma vođena klavirom, pa opet dođe red bržih pjesama i tako to do kraja albuma.

Uopće ne sumnjam da će album imati svoje kupce, da će se napraviti brdo spotova jer su trenutno popularni i treba ih iskoristiti dok ide. Koliko će se moći Fall Out Boy furati, vidjet ćemo. Polagano se emo scena gasi i sve više bendova pokušava napraviti neki odmak od nje. My Chemical Romance su napravili pozitivan pomak, ali to Fall Out Boyu nije ništa značilo, radije su se vratili prokušanoj formuli.

U neku ruku ih razumijem. Mladi su, treba mlatiti pare dok se može, a tu su i brdo djevojčica koje vrište za njima kada ih vide što im zasigurno diže moral. Tko ne bi volio svirati pred nekoliko tisuća razgaljenih cur(ic)a…