Izglancano da bliješti

Bogati glazbeni opus nekada najjužnije jugoslavenske republike, a danas međunarodno priznate Republike Makedonije svakim danom se sve više prepoznaje kao vrlo vrijedno ‘meso’ oko kojeg se može načiniti izvrstan plesni album za tulumarenje, ili pak album za chill out.

Na ovom albumu glazbena obitelj Tavitjan (otac Garabet i sinovi Diran i Garo jr.) je odlučila poigrati se s 9 makedonskih pjesama, a ruku su im pružili možda najveća pjevačka imena od Vardara do Triglava, redom: Josipa Lisac, Massimo Savić, Željko Bebek, Hari Varešanović, Esma Redžepova, Karolina Gočeva, Miki Jovanovski, Tereza Kesovija i Aki Rahimovski.

Garo i sinovi su skrojili uglavnom svilenkaste glazbene podloge koje na momente znaju biti iritantne, a na momente izgledaju kao da su skrojene po mjeri: primjer za potonju je “Eleno Kerko” koja je u izvođenju Massima Savića sasvim zasluženo odabrana da bude prvi singl s albuma. Massimova verzija je sjajan primjer kako se mogu poklopiti drevna pjesma, moderna produkcija i izniman vokal.

S izuzetkom Massima, čija je izvedba ‘maksimalna’ i uistinu najbolja na albumu, generalno se može ustanoviti da je pjevački posao napravila bolje ona ekipa kojoj je ovo domaći teren: Aki u povratku svojim makedonskim korijenima blista u zaključnoj “Snošti sakav da ti dojdam“, a Karolina Gočeva i Esma Redžepova su odmah do njega. Ni Tereza se nije osramotila s “Kaleš bre Anđo” (možda je Tereza ona svadljiva kakvu znamo, ali je sjajan vokal i dirljivo je čuti kako se podredila pjesmi).

Najslabiji dio priče su ipak instrumenti: zvuk je štreberski savršen, previše umiven i pomalo ziheraški – prezapadnjački. Dojam je da ekipi fali kakav autentičan instrument prodornijeg zvuka. U toj cijeloj zvučnoj slici bubnjevi kradu kompletan show: kompleksni ritmovi drže se nevjerojatnom lakoćom, a Tavitjanima s udaraljkama uspijeva ono što uspijeva samo najvećim bubnjarima – biti izražajan i lupanjem ritma prenijeti emociju. Tko to uspije skinuti, taj je pravi hadžija. Tijekom slušanja ponekad se dobiva dojam da bi album vrijedio da su samo stavili svoje sviranje sedmoosminskih i srodnih ritmova.

Sve u svemu, riječ je o solidnoj posveti makedonskoj narodnoj baštini, koja će naći svoju publiku u Hrvatskoj, a i šire.