Izae: Skup više ili manje zanimljivih skica

Prošlo je gotovo četiri godine od prošlog albuma “Snivatelj snima”. U to vrijeme, neke stvari su se promijenile (npr. njihov tadašnji izdavač Noisy Night se umirovio), a neke su ostale iste. Izae i dalje priča (povremeno) predivne indie pop pjesme.

Kao i kod prošlog albuma, tako i ovdje ima hrpa pjesama na albumu. To je u neku ruku dobro, ali kad vidimo da su pjesme najčešće dužine oko dvije minute, a mnoge i kraće, nekako sam dojma da se s ovim pjesmama trebalo napraviti više jer dio njih nije otišlo dalje od početne skice. Uzet ću tek jedan primjer, iako ima mnogo takvih. “Anatom matador” traje tek minutu i pol – krene laganim akustičnim uvodom, potom vokal otpjeva dvije kitice, te zadnja trećina pjesme su instrumentalna poigravanja. Da je jedna pjesma takva, rekao bih odličan odmak od ostatka albuma, ali budući da su gotovo sve pjesme u takvom điru…

Pozitivna stvar svakako jesu te melodije, odnosno instrumentalni dijelovi pjesama. Tu se vidi da bend želi biti netradicionalni i upečatljivi, pa koriste mnoge instrumente koji se ne koriste tako često. Iz tog razloga dobivamo vrlo zanimljive baze pjesama u koje se lako udubimo i uživamo. Osim već standardnog indie folk popa koji je baza svih pjesama, često posjećuju i neke druge žanrove, ponajprije one ‘world music’ usmjerenja jer utjecaji su raznoliki.

Dodatna draž albuma svakako su i vokalne dionice. Jadranka Katić ima vrlo karakterističan vokal i vjerujem da nekima neće pasati na prvu. Ipak, kako je sve malo ekstraordinarno, tako baš takva interpretacija i boja glasa daju dimenziju koja je Izaeu potrebna da se istakne iz mora bendova koji su danas na sceni.

I tu dolazimo do tog glavnog problema. Koliko god i “Snivatelj snima” nije imao predugačke pjesme, album je djelovao mnogo koherentnije i dojmljivije, imao je glavu i rep, a ne tek niz pobacanih skica na LP-u. Možete me smatrati tradicionalistom, ali nekako sam dojma da se s ovim pjesmama dalo napraviti mnogo više. Pri tome ne mislim da je trebalo imati shemu ‘kitica-refren-kitica-refren’, već jednostavno suvislije spojene dijelove pjesama, a ne tek ideje ‘kratki uvod-malo pjevanja-instrumentalna improvizacija do kraja’.

Upravo kad malo dublje uđu u razrađivanje pjesme, Izae zvuče najbolje. To se lijepo osjeti u pjesmama poput “Lebdimo” koja djeluje kao idealan ljetni akustični hit. Lagana melodija koja ima neku pozitivnu notu i djeluje vrlo simpatično. Da, i ta pjesma nije predugačka, tek je nešto preko dvije minute, ali ima nit vodilju koja pokazuje da nije složena u par minuta i odmah ubačena na album.

“Kvamb” ima predivnih momenata, ali ima i onih zbog kojih ćete uzimati daljinski u ruke i preskakati pjesme. Uspoređujući ga sa “Snivatelj snima”, slabiji je i nedorečeniji, ali opet nekako poseban i drugačiji.