Istraživanje odnosa slobode i strukture

Nakon tridesetogodišnje suradnje s poznatom njemačkom tvrtkom ECM za koju je objavio petnaestak albuma kao vođa sastava, te puno više kao suradnik brojnih slavnih jazz i world music glazbenika, kontrabasist i skladatelj Dave Holland je svoja dva nova kompakt diska objavio za Dare2 Records: prošlogodišnji “Overtime” što ga je snimio sa svojim Big Bandom, te upravo objavljeni “Critical Mass” s kvintetom.

Tijekom više od dvadeset godina koliko djeluje s tom formacijom njegov je kvintet, koji je tek jednom radikalno izmijenio postavu, više puta bio proglašavan najboljim malim jazz sastavom, kao što je sam Holland bio proglašavan najboljim kontrabasistom i jazz glazbenikom.

Uz stalne članove sastava: tenor i sopran saksofonista Chrisa Pottera, trombonista Robina Eubanksa i vibrafonista i marimbista Stevea Nelsona, koji s Hollandom neprekidno sviraju gotovo deset godina, na snimanju ovog albuma sudjelovao je i novi član, bubnjar Nate Smith koji je zauzeo mjesto Billyja Kilsona. Upravo zbog toga i kroz izvedbe na ovom albumu osjeća se uigranost, zajedništvo i kompatibilnost.

“Uspio sam oformiti stabilan sastav u kojem uvijek sviraju isti glazbenici”, rekao je Holland u razgovoru što smo ga vodili prigodom jednog od europskih nastupa njegova sastava. “Ne želim imati sastav u kojem ću okupljati glazbenike koji su u određenom trenutku na raspolaganju. Volim surađivati s onima s kojima mogu zajedno razvijati zamisli i koji će činiti kompaktnu cjelinu. To mi je oduvijek bio jedan od prioriteta, bez obzira djelujem li s malim sastavom ili big bandom.

Razmjena iskustava odvija se u dva smjera jer to su glazbenici s velikim iskustvom. No, prvenstveno sam tražio glazbenike koji imaju osobnost, osobe koji su ostvarile vlastiti iskaz.”

O suradnji s glazbenicima unutar sastava Chris Potter je u razgovoru prigodom istog koncerta rekao: “Svi dolazimo iz različitih glazbenih miljea. Robin Eubanks je izvorni član udruženja M-Base, a svirao je i s Artom Blakeyem i mnogima drugima, Steve Nelson dolazi iz stright ahead okružja, ali nedvojbeno ima mnogo toga drugoga u glavi, Dave Holland je svirao u svim stilovima jazza. To je zanimljiva mješavina koja se razvija tijekom godina što nam još uvijek donosi obilje radosti. Zato još uvijek sviramo zajedno.”

Povjerenje koje ima u članove kvinteta zasnovano na dugogodišnjoj suradnji, osim slobode u improvizacijama, Holland od samog početka djelovanja pokazuje i poticanjem na skladanje. Tako se i na ovom albumu, uz njega, koji je autor četiri skladbe, kao autori potpisuju svi članovi kvinteta.

Potter je o tome, ali i o zajedničkim glazbenim zamislima s Hollandom, rekao: “Holland uvijek potiče druge da skladaju za skupinu. Bila je to prirodna, sjajna, kreativna situacija u kojoj sam se pridružio skupini. Hollanda sam upoznao dok sam svirao s Redom Rodneyom, ali nismo surađivali dok nije sudjelovao na snimanju mojeg CD-a ‘Unspoken’ 1997. Doimalo se kao da sviram sa starim prijeteljima. Imali smo isti stav prema eksperimentiranju. Ostvarili smo iznenađujuće dobre vibracije.

Kad me pozvao da se pridružim njegovu sastavu, naravno da sam odmah uskočio. Gorio sam od želje da sviram njegovu glazbu koju sam godinama slušao, da izravno sudjelujem u njegovim istraživanja na području metra.”

Zahvaljujući neuobičajenoj kombinaciji glazbala, posebice vibrafona ili marimbe i trombona, te sustavnom ‘zanemarivanju’ uobičajenih harmonijskih glazbala poput klavira ili gitare, Holland je s ovim kvintetom uspio ostvariti poseban zvuk.

“Usredotočio se na postizanje skupnoga zvuka što sam uvijek primjećivao na albumima koje je snimao kao vođa skupine”, rekao je Potter – “Uvijek je ostvarivao zanimljiv zvuk skupine. Ne znam je li netko očekivao da ćemo tako dugo ostati zajedno, te da ćemo biti toliko uspješni.”

Osim toga, od samog početka karijere Holland je pokazivao zanimanje i za suvremeni jazz pristup surađujući s vodećim free jazz glazbenicima. On se osjeća i na ovom albumu, u aranžmanima, ali i solističkim dionicama članova sastava. “Uvijek sam bio zaiteresiran za odnos slobode i strukture”, rekao je – “To mi pruža prigodu da istražujem glazbu na drukčiji način.”

Njegov je istraživački poduhvat naišao na sjajnu percepciju publike i kritike što se vidi iz glasovanja referentnog jazz časopisa DownBeata u kojma je bio višestrukim ‘pobjednikom’, a i ovaj bi album visoke estetske razine mogao slijediti tu tradiciju i na novim ljestvicama zauzeti najviše pozicije.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 26. studenog 2006.)
(Foto: Davor Hrvoj)